Marketing
...Pobjeda...
…što ti je godina dana u životu čovjeka…ništa…malo premalo…a čini se tako puno…kad razmišljam na današnji dan prije točno godinu dana..bila je to kratka..burna i silovita veza sa mojom tadašnjom curom…prošli smo sve faze koje ljudi u svojim vezama prolaze..sve sitne svađe..sve laži i prevare…isplakanih suza…besanih noći…djevojka sa juga sa očima boje mora kako sam je tada zvao…mjesečevog osmijeha..bila je puno toga što bi svaki momak u svojoj vezi htio imati i lijepa…pametna i duhovita..no međutim kako to uvijek biva u takvim slučajevima..sve je bilo savršeno štoviše i previše a da bi to bila istina..cijelo vrijeme…znao sam nešto tu nije bilo u redu…jednostavno nešto je nedostajalo…noći pored mangana…
koncert COLONIE u vodicama…SKRADIN …MURTER…TRIBUNJ…sve je to bilo lažno…kao i sjaj u njenim očima…nije bila dobra…nije imala ono nešto što bi dalo šansu da se naša veza pretvori u nešto posebno..nešto veliko…koliko je tanka nit između ljubavi i mržnje…tek jedna mala kap i čaša se prelije….i nije važno tko je kriv…nema kajanja…nema povratka…sve je nestalo u jednoj noći kao TITANIK…kažu da je on duže tonuo nego nas dvoje…baš danas one year before …posvađali smo se toliko žestoko..povratka više bilo nije iako je samo nekoliko sati ranije izgledalo…da smo nerazdvojni jer prošli i proživjeli smo tolike kušnje…i zabrane njenog oca…i maltretiranje njenih bivših momaka i laži i prevare…ako je netko prošao put od pakla i natrag…bili smo to nas dvoje…DOK NAS SMRT NE RASTAVI….kako to sad jeftino zvuči…bila je to teška godina za mene…zašto da se lažemo…i ne bi ova priča bila ništa posebno…da nema svoj nastavak….kao što sam već i pisao u nekim svojim postevima…godinu dana kasnije….kod nje ostala je samo mržnja čak ni sjećanje…baš na « godišnjicu « vucaramo se po sudovima…
govorimo strašne stvari jedno protiv drugog…stradaju nedužni…odvjetnici zarađuju…da je bar drukčije…NEK STANU RATOVI…što to ima u ŠIBENIKU toliko prokleto…toliko nesretno…da potopi sve moje osjećaje…da donese razočarenje …poput tajfuna na američkoj obali…koliko sam se napokon radovao suđenju…da konačno kažem istinu…da zbacim ljagu sa svoga imena…sad kad je to napokon gotovo i kad nas vjerovatno u šibeniku očekuje drugo ročište…osjećam samo tugu…pirova je to pobjeda…nije mi bilo lako pričati stvari o nekome tko ti je nekoć bio toliko drag…ružne stvari…a nažalost istinite…kad si sa nekim samo KORAK DO SNA…nije ti lako zatomiti uspomene…jednostavno nešto te stegne u grlu…i ne možeš disati…sreća pa sve sam suze isplakao odavno…uspomene ostaju…njih čovjeku oduzeti ne mogu…ja ču u tome suđenju sigurno pobijediti DO KRAJA..ali koju cijenu budem platio to samo ja znam i ne pričam o novcu…nisam to htio…nisam tako mi svega…nisam…i hvala bogu na mojoj sadašnjoj curi i hvala bogu što je imam…takvu iskrenu podršku…takvu mi ljubav…takvo razumijevanje mi IVANA…prava ljubav može dati..bez onog lažnog sjaja u očima…
Post je objavljen 02.09.2007. u 11:40 sati.