Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/nemogubeztebe

Marketing

:( ...za sve moje prijatelje,koje ja smatram prijateljima a ustvari to nisu,nažalost... :(

Sjedim u svojoj polumračnoj sobi i razmišljam o tome zašto kraj mene nema prijateljica koje znam već godinama,mislim neke iz osnovne škole,neke ovako iz života i iz škole,svejedno neke znam vše neke manje,ali sve više imam osjećaj da ih sve manje znam i da to nisu osobe koje su nekada znale da me samo svojom šutnjom utješe,nisu im bile potrebne riječi,a sada nema ni riječi koje trebam,jednostavno nema više našeg prijateljstva,i to me boli..mislim da me sada više razumiju prijatelji koje neznam,s kojima izmejnjujem razmišljanje preko bloga,koje nikada nisam ni vidjela,samo sam čitala njihova slova,osobe koje me nekada ljute ali i nasmijavaju..i pitam se zašto su ti ljudi još uvijek tu,čitaju moje proklete posteve..Možda zato što im je stalo a možda jer se i oni osjećaju kao i ja..neznam tolko je pitanja na koje neznam odgovor..i to me muči..Kad kaže prijateljstvo traje zauvijek,stvarno sam mislila da je to istna ali svemu dode kraj pa i tome..iako je to nekada bolno..Imala sam povjerenja u svoje prijateljice,ali sada više nemam osjećam se izdano i usamljeno,i shvatila sam da je teže nekome pokloniti povjerenje nego ljubav,vjerovala sam svojim prijateljicama i bila iskrena skoro u svemu ali većina njih me izdala i razočarala,tako da više nikome ne mogu pokloniti povjerenje,u nikoga više ne vjerujem,iako bi to jako htjela,ali bojim se da me opet ne izdaju jer nebi više mogla šutiti i pistai post,nego jednostavno bi ima uzvratila istom mjerom..zasada pokušavam da ne padnem nisko da im ne uzvraćam da se ne osvećujem,jer nisam osoba koja želi drugom zlo,pa čak ni nekome tko to zaslužuje.Davno sam prestala plakati,bar onako da to drugi vide jer suze su znak ranjivosti a ja si to ne mogu dopustiti,da me vide uplakanu,nekada jesam ali više ne..kad se pitaju kako sve to izdržiš,nemam odgovora na to,jer u biti oni ne vide što ustvari osjećam,mislim da pravi prijatelj ne mora čuti moje riječi da bi znao šta osjećam..ne ako je pravi..a tih nemam više...cry...notuzan...



par izreka...

Meni nije potreban prijatelj koji se u svemu slaže i na sve klima glavom, jer to isto može moja sjena uraditi još mnogo bolje. ...

Među prijateljima treba voljeti ne samo one koje žaloste vaše nesrće, nego i one koje nam ne zavide na sreći.


Prijateljstvo je tanka žica prekinuti se može lako,sastaviti se opet daje ali čvor ostaje...

Sudbina nam daje roditelje,prijatelje biramo sami....

Mnogi ljudi će ti prolaziti kroz život, ali samo pravi prijatelji će te voljeti i ostaviti trag u srcu...


.............voli vas malla....kiss.........

Post je objavljen 02.09.2007. u 11:27 sati.