Marketing
Sjećanja i suze- 1 dio
Ime mi je Eva i ovdje sam da vam ispričam događaj kojeg se
uvijek prisjećam s velikom boli u duši i suzama.
Iako je prošlo tek 2 godine, sjećam se kao da je bilo jučer
Imala sam tada samo 14 godina.
Bilo je to na ljetovanju. Sva moja svakodnevica promjenila se
kada su se do naših apartmana uselie dvije djevojke.
Tada sam pomislila: Eto mi prilike da se konačno riješim
svoje sramežljivosti.
Bile su tako lijepe, odjevale su se po posljednjoj modi,
i zacjelo su imale sreće u ljubavi. Takve cure vidjeti je prava rijetkost jer
izgledale su poput porculanskih lutki
a ne kao ja: obična, rašćupane kose, debeljuškasta- barem sam po tisućiti put
tako ocrnila svoj vanjski izgled.
Odmah sam načula neke priče o njima. Starija djevojka pričljiva je i potpuno
opuštena, dok je mlađa zatvorena i stidljiva baš kao i ja.
Nakon par dana gledanja i smješkanja, starija djevojka mi se
konačno obrati.
Ti si Eva?- kimnula sam glavom
Dođi popodne k nama na kavu pa ćemo se upoznati.
Bilo mi je čudno što mi zna ime, no to nije bilo više važno, prvi
kontakt konačno je krenuo, a to mi je bilo najvažnije.
Ne hvala- odvratila sam . Radije ti dođi ovdje dolje.
Spustila se stubama i sjela pokraj mene.
Ja sam Ana- rekla je i prijazno mi pružila ruku koju sam tada nježno
stisnula. Razgovor je tekao tako dugo. Djevojka je pažljivo slušala svaku moju
riječ i zainteresirano kimala glavom.
Nisam joj trebala ni reći da sam užasno stidljiva, ona je to odmah primjetila i
Rekla- Ma proći će te to, još si tako mlada.
Dok smo tako pričale imala sam osjećaj da nisam više tako povućena i plaha.
Moja stidljivost polako se počela topiti.
...........
Pakao je počeo kada se ona pomirila sa dečkom koji ju je bio ostavio.
Ja i ona tada smo se grlile i vrištale od sreće, meni je bilo
vrlo drago zbog nje, bila sam tako sretna.
Malo kasnije Ana je zamolila moju mamu da joj posudi bocu piva
da može i sama to proslaviti. Tada je s bocom pive u ruci otišla
u svoj apartman, pojačala glazbu do kraja i pjevala na sav glas.
Mama se tada okrenula prema meni.
Sumnjiva mi je ova cura, zbog boce pive koju je tražila, čula
sam je da te htjela sa svojim društvom odvesti do plaže. Vidjela
sam kakvi su. Mislim da se tvoja Ana druži s manijacima.
Nisam mogla vjerovati da moja mama to kaže za jednu
dragu i komunikativnu osobu. Htjela sam je udariti, izvrijeđati
je na sve načine no umjesto toga briznem u plač i
izderem se: Ana nije takva, nemogu vjerovati da tako
govoriš o njoj, vjeruj mi jednom ću ti dokazati da lažeš.
Nakon toga je zašutjela i otišla a ja sam i dalje plakala.
2.dio
..........
Jedne večeri kada sam mirno sjedila na terasi
svog apartmana prišla mi je Ana s neopisivo zadovoljnim
i blagim izrazom lica- Malena večeras bih te rado upoznala
sa svojim dečkom- govorila je poletno.
Bijah vidno uzbuđena iako malo uplašena zbog prijašnjih maminih
riječi.
Oko 9 sati do apartmana došla je Anina ekipa.
Nisam mogla vjerovati kada sam ugledala Aninog dečka.
Imao je prilično opasan pogled, bio je ćelav i nimalo ugodan.
Zadrhtala sam od prevelikog osjećaja gađenja.
Cijeli moj dan prošao je u nedoumicama i polakom shvaćanju
u kakvom se društvu nalazim.
.........
Te večeri bila je to kap koja je prelila čašu.
Bila sam vidno umorna od svakakvih osjećaja
koji su me prožimali.
Legoh u krevet i pokušah zaspati da barem malo utonem
u svoj svijet i zaboravim sve ovo što se dogodilo ovih dana.
Tada mi se učini da sam čula Anu kako priča s mojom
mamom i raspituje se za mene, no ton glasa joj bijaše tako
isprekidan i neugodan da sam i po čudnim zvukovima shvatila da nešto
pije, tada još nisam znala što.
Oko 7 sati ujutro čula sam bučno lupanje o susjedna vrata i glasno prepiranje
Ane i njenog društva. Čula sam i pucnjeve. Bilo mi je jasno da su bili.......pijani.
Šokirana vlasnica kuće, odvukla ju je za kosu i iz apartmana otjerala nju i njeno
društvo kao kakve životinje, dok se ona žestoko opirala sipajući je raznim uvredama.
Pucnjevi su, kasnije mi je bilo jasno bili proizvedeni plinskim pištoljima, a cijeli
apartman zaudarao je na koku. Tiho sam jecala, a više se nimalo nisam trudila zaspati.
Prijateljica mi je bila...... narkomanka, a pila je i vodku uz tihe jecaje govorila sam sama sebi.
Otkad ju je vlasnica kuće potjerala, više je nikada nisam vidjela.
Ljudi kojima ne ću odati imena kasnije su je par puta vidjeli mrtvu pijanu
Kako tumara oko noćnih klubova. Nekoliko dana kasnije njena mlađa sestra vratila se
Po neke stvari koje su im još ostale i uz plač govorila kako je sve to samo gledala
i tada se zauvjek i ona pozdravila s nama.
Još mi uvijek naviru suze na oči kada pričam ova kobna sjećanja, no zadržala sam
Tračak nade da je Ana konačno otišla potražiti bolji život, te da je ipak shvatila
da je život bez droge i alkohola daleko zabavniji nego živjeti život s ovisnošću.
i to je to recite svoje mišljenje. Adio!
Post je objavljen 02.09.2007. u 11:01 sati.