Marketing
.............catch your dreams before they slip away....
Možda idem ovo pisati jer mi je dosadno, možda da sve iz sebe iznesem, možda da shvatim neke stvari, možda samo da se razveselim ili pišem ovo da me prisjeća da živim i da život postoji da se snovi ostvare koliko god se to teškim činilo i da me podsjeti na bol i tugu koju sam osjećala 23. kolovoza 2007. i koja je nestala.....
Možda je teško ovo ovdje shvatiti jer sam možda previše komplicirana ili zbunjena, ali možda je ovo lagano za shvatiti jer je i nekome isto kao i meni. Možda je nekome teže, a nekome lakše, ali bitno je da se shvati da se živi, da bol i tuga postoje da bez njih mi nebi bili mi, i nebi mogli biti jaki i nebi mogli uhvatiti svoje snove i ostvariti.
Uhvatiti snove nije lako, a pogotovo kada si na rubu sna, kada si na rubu odustajanja, kada si toliko shrvan da ne znaš ni problemima se suočiti a kamoli snove uhvatiti. Da teško je, ali da zbog toga odustanemo, teško se je dignuti s hladnog poda punog tuge, bjesa, jada i suza; ali zašto se predati...? Zar samo zato što smo ljudi, samo zato što mislimo da smo jadni,zato što nam možda drugi govore da smo jadni...?
Ja ne namjeravam odustati....Ne želim da mi snovi pobjegnu, da mi skliznu, da ja zaspem na hladnom podu i ne ulovim ih!
Želim prijeći preko svega pa i preko granice, da shvatim sebe, da uhvatim snove prije nego što mi pobjegnu i prije nego što zaspem.......
Želiš li i ti to........................?
Post je objavljen 02.09.2007. u 00:47 sati.