Marketing
Taraf de haidouks u VŽ
Kad su cigani zagudili po violini, jeza mi je prošla cijelim tijelom kao kad sam prvi puta umočio stojana u «ono», toliko vlažno da sam mislio kako sam se svršavajući prerano obrukao, a kad ono, ona se samo pretjerano navlažila.
TO se zove neiskustvo.
Kad su cigani zaigrali po cimbulama zadrhtao mi je i mišić ponad genitalne zone, onaj mišić koji mi rijetko kada više drhti, a nekad je drhtao čim bi ženska ruka vršcima prstiju ovlaš prošla ispod pupka.
Kad su cigani zaigrali po kontrabasu, uši su mi gorjele baš kao što su gorjele u prvom razredu kada me u obraz poljubila jedna djevojčica koja nikada više nije bila tako lijepa i tako draga.
Postala je ružna i postala je nepodnošljiva.
A što mi se tek dogodilo kad je cigan stao svirati harmoniku… nešto slično dogodilo se i kad sam umalo opslužio dvije žene odjednom. Ali nisam. Padala je kiša i krave su tugaljivo mukale.
Onako kako cigani sviraju tako nitko ne svira. Onako kako oni prebiru po duši tako ni brižna baba ne prebire žiške po grahu.
I uopće nema veze što im rukopis izgleda lošije od mojeg iz predškolskog pretpotopnog razdoblja.
Kad sam ih «natjerao» da se potpišu na omot DVD-a bili su sretni kao što sam i ja bio sretan kad mi se na komad papira potpisala cijela Dinamova momčad '80-ineke, na čelu s onim ridikulom.
Što se mene tiče oni ne trebaju niti znati pisati niti znati išta o ičemu, samo dok ovako jebeno dobro sviraju.
Post je objavljen 01.09.2007. u 22:18 sati.