Čitam u novinama - umrlo šestero vatrogasaca (među kojima je i jedna malodobna osoba), gledam na televiziji - još jedan umro u bolnici. Taj nesretan događaj potaknuo me da napišem ovaj post koji posvećujem tih hrabrim vatrogasima. Oduvijek sam se divio vatrogascima koji žrtvujući svoje živote dobrovoljno, naglašavam riječ - dobrovoljno, spašavaju živote drugih ljudi. Radi se o velikoj predanosti poslu i ljubavi prema ljudima i prirodi. Sljedeći događaj iz djetinjstva mi je posebno ostao u sjećanju. Bila je mrkla noć, iza ponoći, sirena je zacvilala... jednom... drugi put... treći put... Tada sam znao da negdje nešto gori. I nije prošlo ni pet minuta, već je kroz moju malu uličicu projurio na starom traktoru jedan od vatrogasaca da se pridruži svojem vatrogasnom društvu gasiti požar. Kolika predanost... Neizmjerno sam zahvalan što postoje takve osobe. Hvala svim vatrogascima, a ponajviše hvala onima koji su poginuli hrabro gašeći požare i koji su s velikom predanošću obavljali taj posao. Neka im je vječna hvala i slava!
Post je objavljen 01.09.2007. u 20:33 sati.