Marketing
Doma sam & Ivanec
Jučer sam se vratila iz bolnice. Tek sam tada shvatila koliko zapravo volim svoj stan. Volim svoju sobu čiji je zid od cigle, prozor kroz koji mogu po želji puštati svjetlo, krevet na 1.7m gdje će me svi pustiti na miru. Volim što stalno ne zvoni telefon. Volim što idem spavati (gotovo) kad hoću i što se budim kad hoću. Volim i volim. Lijepo je voljeti. Jako lijepo.
***
Ljetu je (u Ivancu) kraj i jedva čekam one dosadne, kišne jesenske dane kad mi ideje za pisanje stalno dolaze. Prošlih sam par dana imala toliko vremena za pisati, ali od inspiracije ni "i". To me stvarno živcira.
Za kraj bih htjela staviti par slika Ivanca u mom najdražem godišnjem dobu.
Možda su neke od ovih slika već bile na blogu, ali nema veze...
***
Pogled s mog prozora...Nije li predivno? /28.1.2007./
Ista ulica, samo malo više prema trgu..
Drvo ispred zgrade...
I za kraj... Kako je danas u Ivancu?
Post je objavljen 01.09.2007. u 16:28 sati.