Jutro bez boja. Odjeveno u maglu. Ne volim tmurne dane bez svjetlosti. Kad se ipak nasmiješilo sunce, vratile su se i boje. I cvijeće upija posljednje dane ljeta i nekako sve vedrije biva od pogleda na te nježne stanovnike okućnice. Pokušala sam zaustaviti jedan trenutak u životu cvijeća.
Ljubav cvijeća - miris jak i strasan
Slavi tajni pir.
(A. G. Matoš)









Post je objavljen 01.09.2007. u 16:30 sati.