Marketing
NEŠTO ŠTO SAM PRVO NAPISALA
1.
U noći punoj mrtvog zraka,
ležala je na livadi,
prekrivena tužnim osjećajima.
Oči gledale su nebo
zamišljajući njegov lik
srce joj se stezalo od manjka,praznine.
Po glavi,vrtila joj se misao"ZAŠTO"
Htjela je doći do odgovora
kojeg nikad neće dobiti...
I neprimjetivši
jedna suza potekla je nit njeno lice,
suza puna ljubavi....
Iz daleka izgledala je kao jedna od zvijezda
koje treperile su poviše njene glave.....
Nevidljiva rijeke tekla je preko polovice livade,
njen žamor smetao joj je,
no nije ni svijesna što ta rijeka zaprvao znači.
U obližnjoj šumi začuo se huk sove
ona uljevala joj je strah u kosti.
Sad je već osjetila suze na njenom licu.
Ustala se da ga opere u obližnjoj rijeci
što malo prije
izazivala je njenu živčanost....
Sagnula se i pogledala u unutrašnjost rijeke.
Na svojoj sjeni
obasjanom mjesečinom
ugledala je Njega...
....osjetila je strah
veći nego ikad prije.
Protrljalaje oči,nevjerujući u ono što vidi,
ali...njegov lik stajao je ispred nje,
gledala je ravno u njegove predivne oči..
Htjela je progovoriti
ali glas nije mogla pustiti van...
Natezavši se s njemošću
izgubila ga je iz vida....
Sad ležala je na livadi
prekrivenoj tužnim osjećajima....
2.
Sunce sjalo je visoko na nebu,
sve oko nje mirisalo je na proljeće.
Sjedala je na stijeni
totalno izloirana od drugih.
S njom
bio je samo osjećaj
samo sjećanje na jedno biće bilo joj je na pameti.
Pogled bio je uprt u more
što bi više gledala u njega
to bi sjećanje sve više naviralo.
"Da mi je samo još jednom vidjeti taj predivan osmijeh,
pogled pun ljepote,
dotaknuti ruku,
čuti glas..."
progovorila je tužno...
"želim ga još jednom zagrliti
i reći mu da ga volim"
u njoj se javljala žarka želja koja joj se nikad neće ispunit.
Osjetila je ruku na svom ramenu
ponadavši se njemu
podigla je pogled....
Ne....
To nije bio on...
To je bio njegov zamjenik....
Sjeo je pored nje...
zagrlio je,
te tiho šapnuo:
"Njega nema ,ali ja sam tu!"
3.
Mjesečina osvijetljava joj put
u ovoj noći punog mjeseca
hoda stazama lišćem prekrivenim,
stazama kojim je nekad prošao on.
S crnim plaštom na sebi,tražila je
no nije znala što zapravo traži,
davno izgubljenu dušu,
srce ostavljeno,
srce,koje nikad pronaći neće...
Ali bila je uporna..
Traženje se pretvorilo u dane,tjedne,mjesece...
Umor je prevladao njenim tjelom
sjela je da se odmori..
zaklopila je oči i sanjala.....
....svjetleća vrata
kvaku od srebrnih niti,
oko nje trčale su sluge,
glavu krasila joj je zlatna kruna,
na njoj haljina neprirono bijela,
bila je tako lijepa,
posebno lijepa i čista......
Hodala je prema vratima sa željom da ih otvori...
I....
dodirnula je kvaku od srebrnih niti,
više nije bilo povratka.
Strah zavladao je njezinim tijelom,
željela je natrag,ali je bilo kasno,
kasno za ispravljanje pogešaka.....
U daljini vidjela je svijetlo
htjela je doći do njega,
ali nešto je vuklo nazad.
Napokon,riješila se nepoznatih ruku,
koje su je čvrsto držale.
Svijetlu je bila sve bliže,
sve jasnije mogla je vidjeti zapravo gdje je.....
Oko nje stajale su vještice,demoni
rukama trgajući sve sa nje...
...sad biješe potpuno gola,
ali oni se ne zaustavljaju
žele joj isčupati srce,
sadrijeti kožu...
ona trči...želi pobjeći......
..........
Ispred nje ukazala se ruka,
ruka drukčija od drugih..
prepoznala ju je,
to je bila njegova ruka,
on je došao da je spasi.
Pogledavši u vis
ugledala je njegove oči
oči koje je gledala svaki dan.
Njegov osmijeh došao je da je izbavi iz nevolje....
U daljini začuo se huk sove,
trgnuvši se iz sna
shvatila je da je na početku,
početku kojem mora naći kraj........
Post je objavljen 01.09.2007. u 14:57 sati.