Marketing
Statisitke ispod slike
Sve se mijenja, a tako i ja, doslo je vrijeme da svijet obavijestim da njime od ovih skorih dana ponovo kroci jedna kamikaza, Crny's riding once more. Poceo sam popravljati bicikl, i u njega sam sve do sada ulozio pozamasnu svotu novca, a kada ga vidite, pitanje je u sta to se moglo uloziti, kad na njemu nema nista ... osim stela, uglavnom je ulozeno na popravke - malo sam presretan sto mogu ponovo biti JA, ljudi, pa mi oprostite na ovom postu ako vam se ne da citati, preskocite. (Stare postove mi se ne da brisati, neg ostanu kao bolni podsjetnik, a nove cu stavljati samo da preriju one stare rane, da izblijede i da me ne vuku vise u mizeriju). Ja sretan, i znatno olaksanog dzepa, do sada sam izracunao da sam, troseci na gume svaki mjesec, do sada potrosio na 'kotace' minimalno 4500 kn, a trenutno sam na njega izbacio jos 500 tinjak kn, i ima da opet bude u voznom stanju.
A sad dosta o meni, ... pricajmo malo o mom biciklu, na njega je paucina bacila oci onog dana kad je mene lupila ideja "moga bih jednom malo otici 'kotacima' do Zabrega", i ja to priopcim svojim, samo kao zanimljivu ideju, a buduci da svaki put kad sam to izjavio kao ideju sam im se ubrzo javljao s raznih mjesta (tipa, "gdje si ti" - "ma evo me u blizini" - "gdje" - "ma u Zupanji", Osijeku, i slicnim gradovima i selima u krugu od 30 -ak km od Djakova), pa sam se jednom odlucio provozati, i vidim 'kotace' u kaosu, ipak izgleda da ne idem do Zabrega ... hehehe.
Ako netko cita, da se malo i ja hvalim svojim zvotom, bicikl sam poceo konstantno voziti od 4. razreda osnovne, tada je to bio BMX, a u 5. sam dobio ovaj, moj omiljeni, kojeg sam pruredjivao godinu za godinom, da bude sto laksi i sto brzi, bajs ima nekih 20 -ak kg, cak sam jednom kod frenda, da ga olaksam i da ga ucinim laksim za voziti, gume napunio vodikom (ili helijem), u sred ljeta, pa sam se kasno sjetio da se gume znaju uzariti od dugog jurcanja (pa sam glumio supermana kad su mi explodirale gume), pa sve do kraja srednje, kad sam bicikl stavio kao na ovoj slici, i od tad mu palim svijecu svaki dan (ako stignem), i sad jedva cekam dan da ga do kraja popravim, i opet se vratim u ZIVOT, ovo je za mene smrt, mogu voziti auto, ali i da je avion, to nije adrenalin kao onaj kada se biciklom zaletite 60 km/h (sto mi je rekord, kao i duljina puta Djakovo - Zupanja za 2h 05 min, poslije sam uspio skinuti - kad je bila zatvorena cesta, nekih 10 -ak km, u Vrpolju na 1h 40 min, i na povratku sam doslovno probio barikadu na cesti, vracao se po mraku kuci i zaboravim na nju).
Sudare ne brojim, jos stojim na 2 noge, do sada jos nisam nista slomio, a zavoje ne nosim dalje od izlaza iz ambulante i bolnice, srecom nisam bas pre cesto, a pogotovo ne duze od 20 ak min. bio unutra.
Najzanimljiviji dio je taj, da otkako vozim bicikl, pa do kraja 4. srednje sam sve zbrojivsi kroz zeleno svjetlo prosao 26 puta, i jednom dobio kaznu (koju nisam morao platiti) za prolazak kroz zeleno svjetlo, a na putu do osnovca sam ima 1 semafor na putu, a do srednje 1, ili ponekad 2 (jedan glavni, gdje sad grade kruzni tok), jedva cekam da to naprave, da se 'ubacim'.
Odbrojavam dane kad cu ponovo sati na svoje 'kotace', moj zivotni moto je:
"I FEEL THE NEED, NEED FOR SPEED", ili kako je to Tom Cruise srocio u Top Gun-u
"OUT THERE YOU DON'T HAVE TIME TO THINK, AND IF YOU DO, YOU DIE"
- Sad sam konacno sretan, zivot mi se lijepo slozio, i zaokruzio, imam sve sto mi u zivotu treba, lijepe feste, koje su odlicno prosle, super frendove koji su pomogli da se feste odrze, i koji su se pojavili na njima, i naravno, da ne zaboravimo i djevojke koje su uljepsale partije (i sav onaj zivot poslije partija, i izlaske van, zabave u sumrak - dobro sad vec pretjerujem).
Prosirio sam svoje vidike, i polako se poceo vracati u svoju kozu nakon svih ovih dogadjanja, zakopao ratnu sjekiru i otkopao upaljace.
Za ljude koji nisu bili tu, evo slijedi i par slikca sa partija, da viite kako je bilo, BTR (by the road), to su samo s treceg partya, od 5 sve zajedno, s tim da je 4 bio ubitacan, i najbolji, njega bum dugo pamtil (ili cu barem dugo vremena provesti pokusavajuci se svega sjetiti), bilo kako bilo, ovo ljeto mi je do sada najludje, Radar Fest u Zagrebu, i zanimljif afterparty u Boogaloou, nakon toga after after party kod frendice u stanu, i njene frendice (ispricali se za cijelu godinu sto se nismo vidjeli), pa doma, na nastavak tuluma.
Slikice:
Terasa 1
Da se vide svi sudionici koji su bili vani
Fiesta, a poslije ce tek doci siesta
Ako vas zanima, mogu i nabrojiti imena u zahvalnici svih sudionika partya
Ova slika ne bi uspjela bez Silje ilit Toce, mog vjernog druga
Ovu sliku necemo objaviti, ali ju mozete pogledati klikom na link, ipak necu reklamirati sponzore na svojoj stranici
Na kraju ostavljamo slike sve popijenog, pozdrav sponzorima
Samo reklame radi ...
Fila i Ivana
Post je objavljen 11.04.2006. u 12:45 sati.