Marketing
"Oproštajni post"
Kao što već vjerojatno svi znate sutra se selim u Rijeku.Upisala sam modni dizajn u Rijeci i sad se selim u đački dom.
Nikad nisam mislila da se mogu osjećat tako sretno kao sada
Svi mi govore kako će mi nedostajati Cres,roditelji,prijatelji ali ja znam da nije tako.
Ja se u Cresu ne osjećam kao kod kuće nego kao stranac.
Svi moji "prjatelji" misle da sam čudna.
Jednostavno sotona u rozom.
Zar čovjek ne može voljeti krv i cvijeće u isto vrijeme?
Ovdje me nitko ne razumije i baš zato želim otići i baš zato znam da se neću tako uskoro vratiti.
Ne mogu živjet s ljudima koji me mrze i koji me čudno gledaju svaki put kad prođem ulicom samo zato jer sam različita.
Ali stvar je u tome da ja volim biti posebna i ne želim biti poput ostalih kojima je važan samo novac i zabava.
Ja jednostavno volim biti drugačija od ostalih i želim da me ljudi shvate.
Iako svi misle da sam ja zla i ja imam osjećaje.
Iako se pravim da mi ne smeta kad me vrijeđaju smeta mi i to jako,ali jednostavno se ne želim svađati zato jer mrzim svađu.
Želim mir i ljubav i to je to.
Ali nisu oni jedini razlog,razlog su i moji roditelji.
Moja mama mi je jednostavno zagorčavala život od kad sam se rodila. Sve moje ljubimce koje sam imala jednostavno je dala nekome ili ih izbacila.I time je trgala moje srce zato jer oni su mi bili prijatelji i to najbolji koje sam imala.
Cijeli se život derala na mene,nikada mi nije ništa dopuštala i očito je nije bilo briga za mene.
I uvijek me tukla,ali sad kad sam veća nije me strah vratiti joj,ako ona udari mene i ja udarim nju i nije mi nimalo žao.
A moj tata je na brodu,ali njega volim,on se uvijek brinuo za mene i uz njega sam se ojećala sigurno.On i Bog su jedine osobe kojima potpuno vjerujem.
I kako bi ja trebala ostati u gradu u kojem me svi mrze i u kojem ja svih mrzim????????
I zato me nitko ne može optuživati da mrzim Cres bez veze zato jer ja imam i previše razloga.
Pokušavam biti dobra prema svima,ali stvarno je teško biti dobar prema nekome tko te mrzi i tko ti laže u oči.
I želim razjasnit samo jedno.
Ja se ponekad smijem ljudima kad im se nešto dogodi ili slično,ali samo želim da znate da se ne želim smijati,jednostavno kao da nešto zlo uđe u mene i jednostavno mi postane smiješno i žellim pomoći osobi koja je pala,ali jednostavno osjetim nešto u sebi i jednostavno nemogu.
Ali ponekad uspijem svladati to i pomoći ljudima.Ali pravim bi prijateljima uvijek pomogla,zato jer ako ja osjetim da me netko uistinu voli učinit ću sve,pa i ono ne moguće da mu pomognem i da mu ispunim svaku želju.
I svi me zbog toga čudno gledaju.
Jedno vrijeme sam osjećala neko zlo oko sebe,jednostavno sam se bojala nečega,a nisam znala čega,čak sam išla spavati s krunicom ,ali molila sam se i na sreću zlo je odjednom samo nestalo.
Ali dosta o tome.Sad želim zahvalit svima koji su mi kometirali i koji su mi davali savjete kad su mi bili potrebni.
HVALA VAM!!!!!!!
Iako idem ča naći ću neki način da pišem blog.Ponekad ću se vratit vikendom pa ću napisat post i odgovorit vam na komentare il ću u Rijevi ić u knjižnicu i napisat ga.
Uglavnom neću zatvorit blog,iako ću rjeđe pisat postove,ali neću ga zatvorit zato jer mi puno znači,mogu reć ono što osjećam bez da me itko čudno gleda.
Hvala vam na svemu!!!!!!!!!!!!!!!Pusa svima!
Evo još nešto za kraj!
Da me se sjećate
Post je objavljen 01.09.2007. u 11:11 sati.