Marketing
True love...
Prava ljubav.
Postoji li uopće?
Ili je to samo mit?
Možda se stvarno sve svodi samo na čiste znanstvene zaključke i kemijske utjecaje. Hormoni koji nam u mozgu uzrokuju pomutnju,navode nas da činimo lude stvari,riskiramo ono što nam se jednom činilo beskrajno važno...
Da...možda se zaista sve svodi na to. Ali bilo bi glupo promatrati ljubav tako površno. Ograditi ju na taj način i ne dopuštati joj da raste.
Ne,ja više volim vjerovati u onu pravu i iskrenu ljubav. Neograničenu vremenom i prostorom. Onu koja se ne da svesti na riječ...
Ja vjerujem u ljubav koju osjećaš svim svojim bićem,koju ne možeš ukrotiti ni obuzdati. Ona te ispunjava,u tebi budi nove snove i želje. I koliko god se činila kao mit,nešto što samo rijetki nađu,uvijek sam vjerovala kako ću i ja jednom naići na ljubav,čistu i neiskvarenu.
Ali jako dugo..vjerovala sam da ljubav ne postoji bez boli.
Na koži i previše puta čovjek iskusi nevjeru,izdaju...laž. I tada počne vjerovati da je to jednostavno sastavni dio predaje nekom čovjeku...taj rizik da ćeš doživjeti razočaranje. Kao ona sitna slova u ugovoru koja nikad ne čitaš a na kraju se ispostave veoma važna.
No uvijek u životu naiđe netko tko ti pokaže da si u krivu...a ti ne možeš biti sretniji zbog toga.
Nikad neću zaboraviti kad smo se tek upoznali...2.mj. Samoborski fašnik. U zraku se osjećao miris šećerne vate dok je u pozadini svirala glasna glazba.
On me je zagrlio...
Da mi je netko rekao da ću nekoliko mjeseci kasnije uz njega doživjeti prvu pravu ljubav...rekla bih mu da je lud. Jako lud.
Ali stvarno je istina kad kažu da te život često navede na čudne puteve,i kad najmanje očekuješ...pokaže ti kako je pun predivnih iznenađenja.
I tako sam ja uspjela pronaći onaj djelić moje duše koji se skriva u drugoj osobi.
Kad me pogleda u oči,cijeli svijet oko mene postaje nevažan...
Kad me zagrli osjećam se najsigurnijom osobom na svijetu.
Kad me primi za ruku mogla bih poletjeti.
Uz njega se osjećam tako opušteno,mogu biti sasvim svoja jer znam da me on baš takvu voli.
Kad mi nije dobro znam da će se iskreno zabrinuti za mene i učiniti sve da mi bude bolje.
On će mi i nakon neprospavane noći reći da sam lijepa i nježno me poljubiti u čelo.
Volim ga. I po prvi puta u životu mogla bih to vikati sa krovova,da me svi čuju.
Jer po prvi put u životu...zaista sam sigurna u to.
I ovaj put,ne trebam pronalaziti riječi da bih to opisala. Sjaj u očima sve govori...
Mojoj ljubavi
Tebi,koji si mi pokazao što prava ljubav znači
Tebi,zbog kojeg srce moje toplinom opet zrači.
Tebi želim reći da stanuješ u mojim snovima,
Srećom me ispunjuješ dok lutamo beskrajima.
S tobom ne treba mi cilj,odredište ne tražim,
Jer znam da sretna sam dok ruku tvoju držim.
Ne tražim puno,zagrljaj je sve što mi treba,
Samo da stojimo zajedno ispod plavog neba.
U tvome pogledu ja ljubav želim vidjeti,
Vjerovati da tvoje ruke uvijek će me grijati.
I dok zagrljeni ležimo pod okriljem noći,
Tiho mi šapni da bit ćeš ovdje kad otvorim oči...
Post je objavljen 31.08.2007. u 23:07 sati.