Jučer sam se udarila vratima od ormara u glavu i od tada mi se sve čini nekako intenzivnije.
Opet ne stižem pratiti. A što? Kako se ono dvoje narcisoidnih idiota igraju skrivača po La Rochelleu?
Opet sam manično depresivna.
Bila s V kod bake K. To je sve skupa zapravo skroz nikako. Koliko god bilo smiješno oblačiti psiću kabanicu toliko je žalosno oblačiti baki spavaćicu.
I šta radim?
Idem na net. I slušam BB. I ne stižem pratiti LR. I razmišljam kome bih poslala poruku.
I želim se napiti.
Htjela sam nešto dodati ali me Bijela omela. Ali dobro omela. ima prelijepe oci da bi ostale u mraku
Evo ti pjesme, moja mila (pa se ti opredjeljuj što ti se više sviđa... ili nemoj... ja za sebe znam):
SONNET 18
Shall I compare thee to a summer's day?
Thou art more lovely and more temperate:
Rough winds do shake the darling buds of May,
And summer's lease hath all too short a date:
Sometime too hot the eye of heaven shines,
And often is his gold complexion dimm'd;
And every fair from fair sometime declines,
By chance or nature's changing course untrimm'd;
But thy eternal summer shall not fade
Nor lose possession of that fair thou owest;
Nor shall Death brag thou wander'st in his shade,
When in eternal lines to time thou growest:
So long as men can breathe or eyes can see,
So long lives this and this gives life to thee.
Ness. Snj. Ma sve je to OK.
Post je objavljen 31.08.2007. u 20:47 sati.