Marketing
..mala posveta za oprostaj..
zeljeli smo nastaviti nasu vezu i nakon tvog odlaska,ali pukla je mnogo prije toga..punih mjesec dana vidjali smo se svaki dan i svaku noc,a ja ni u jednom trenutku nisam pomislila kako si mi obaveza,kako me umaras i gusis..za tebe je to sve,cini mi se,bilo malo previse..vjerovatno nisam ni bila svjesna sta sve imam s tobom do trenutka dok te nisam izgubila..
tad su mi postali stvarnost moji osjecaju,a zelja da budem s tobom u trenutku kad mi nisi bio ni blizu postajala je sve jaca..
cini mi se da je sve to na tebe vrsilo prevelik pritisak,previse su te bili stisli svi oni problemi i osjecaji koje si kako ti kazes dijelio..
onu noc kad si mi proznao sve,da je ona jos uvijek u pitanju,svi nasi dani prosli su mi kroz glavu,osjecala sam neku cudnu slabost i nemoc..nisam imala snage ni volje vise nista raspravljati,nisam mogla ispustiti ni glas..gledao si me u oci ocekujuci da se izderem na tebe,bio si spremam da ti sve saspem u lice,mislio si da je to nas kraj,a ja sam samo tupo buljila u mrak..nisam vise primjecivala ni svejtlost one lampe sto je gorila iznad nas..tuzno sam te pogledala..molio si me da ti nesto kazem,ali ja vise nisam znala sta pametno reci sto bi popravilo ionako propalu vezu..dugo smo pricali o tome,ali nismo puno toga rekli jedno drugom..rekla sam ti kako ni ja njega nisam zaboravila..slagala sam te,prvi pu! to je za mene bila samo sol na ranu,jer me sve ionako previse boljelo..kad smo se vec umorili od cutanja,polako si krenuo!rekao si mi da nikad ne zaboravim nase zajednicke noci,nase zajedno proplakane suze,nase razgovore,hajke,smijanja i neprospavane noci kod mene..rekao si mi da cu ti jednom biti zahvalna za sve. znam,u pocetku je bilo i moje krivice,nisam te cijenila ni upola koliko ti mene,ali isto tako si mi jedne noci rekao da ne prebacujem svu krivicu na sebe i evo..-sad se drzim tvojih rijeci..
ti vjerovatno u ovom trenutku i ne slutis da ja ovo pisem..to nikad i nesec saznati..nikad ti sve ovo necu priznati,nikad neces saznati za moje budne noci,za moje suze upucene tebi,koje sam cak i od tebe krila..
od nas se ocekuje da cemo ostati samo bivsi par kojem nema vise ni traga,ali,vjeruj mi,ne znas koliko zalim za onim nasim danima,za svim onim kasnim razgovorima,za porukama kojim sam se radovala,za malim svadjama koje bi zavrsavale poljupcima,za svim trenutcima provedenim zajedno koji su me cinili najsretnijom osobom na svijetu,za svim rastancima i za onim VOLIM TE..znam,i ti si mene volio,puno vise nego ja tebe,znam da si se trudio,letio si do nekih mojih nepristupacnih visina,radio sve da me ne iznevjeris..opet..toliko mi fali da izidjemo kao nekad barem zadnji put,toliko mi fali da se zajedno kao nekad napijemo,fali mi ona noc s gitarom pored Une,fale mi nase pjesme,nasi snovi,obecanja i planovi..sjecam se kako smo potajnu Bogu krali dane i provodili ih zajedno,a od svega ovog najvise mi falis ti..toliko mi falis u ovom trenutku i toliko te volim da ti ipak ne mogu oprostiti sto me nisi nazvao svaki put kad si rekao nazvacu te ja..boli me to sto mi nevjerujes da je on samo uspomena koja vise ne nanosi bol..
jos malo odlazis,znam to..ne znam kako da se pomirim s mislju da se mozda vise nikad necemo vidjeti,to jednostavno ne mogu..
ovo je kraj za koji neces saznati,cuvacu ga u sebi kao i tebe..voljet cu te uvijek ne zbog tebe vec zbog onog kako se ja osjecam kad sam s tobom i zbog onog sto smo imali..
ipak..cekaj me kod 4. gimnazije..tvoja buca..
Post je objavljen 31.08.2007. u 17:26 sati.