Fale mi dani provedeni na noćnome zraku, u hladnoći, grijući se ispijanjem jeftinoga vina a u pozadini zvuk gitare.
Ne neka glazba, već nemarno prebiranje po žicama sa smrznutim prstima, zrak ispunjen toplim zvučnim valom.
Ljudi, prijatelji, društvo, izmjenjuju nemarne priče dok prepoznaješ samo njihove obrise i smiješak u mraku.
Smijeh, topli smijeh. On te natjera da zaboraviš sve one nedaće u ovome životu, da te tjera dalje. Nauči te cijeniti život, pogotovo u onim malim stvarima koje misliš da su nevažne, one male stvari koje ga ispunjuju.
Nauči te udahnuti duboko, punim plućima.
Fali mi…