.. nezamjetno sam otvorila kutiju sa uspomenama koje sam odavno zatvorila duboko u pronstranstvo mog pogleda umornog od snova..
.. pokupila sam dijelove sonate rasplinute po mraku večernjih koraka usporenih pored otkucaja sitnih kapi slapova odnešenih daleko preko horizonta..
.. okupala sam stopala u tuđim obećanjima omotanim svilenom vrpcom nevjerice izbezumljene istinom..
.. promatrala sam mjesta koja sam voljela i na koja sam odlazila tražeći sakrivene utjehe., ne mareći za ostatkom vremena koje je tako brzo prolazilo..
.. pustila sam godine koje sam dugo grlila rukama utrnulim od hladnoće toplih vjetrova s juga..
.. iščupala sam krila sa svojih leđa, bacivši ih duboko u ponore slave., i nježno poput leptira krenula prema nigdje..
.. prešla sam u neko drugo vrijeme ispunjeno silovitim naletima oluja koje sam oduvijek čekala, prazna i usamljena..
.. dala sam imena svim kopijama sazvježđa koja sam promatrala u društvu punog mjeseca koji je samo šutke volio moju blizinu..
.. večeras., večeras ću kao i onda, davno, pronaći pjesmu za rastanak i otpjevati je tebi, stranče..
.. otpjevat ću je potiho i u mraku da nitko ne čuje glas nemira koji njegujem mislima sna..
.. leći ću na mel razasut po zrakama ugašenog sunca, sklopiti oči i sanjati ruke mekog dodira, oči blagog pogleda i usne slatkog okusa..
.. zaspat ću uz melodije tajanstvenog svirača i pasti duboko u san obasjan javom..
Post je objavljen 31.08.2007. u 13:14 sati.