Iako ja volim i ostale žanrove (pogotovo SF i Western) kod mene je horor žanr No.1 i to već 25 dugih godina. Prvi film koji sam gledao a da je bio horor jeste "Halloween" (1978) i to na televiziji, a prvi film koji sam gledao u kinu je bio "Alien" (1979) i kad sam ih ugledao ostao sam vječnim ljubiteljem tog žanra. Doduše u to doba kada sam imao tek 3,5 godine nisam puno razumio što govore, ali sam pratio radnju i to većinom kroz prste. Potom su slijedili "Exorcist" (1973), "Piranha 2" (1981) i stari crnobijeli horori (prednjačio je Dracula) koje sam gledao sa majkom ljeti na RAI Uno koje sam bez problema hvatao (i danas je isti slučaj, ali tad imam slabiju sliku HTV2) iako je vrijeme satelitske televizije bio kod nas još sanak pusti.
Iako sam zbog nekih filmova ("Exorcist" i "Wolfman" (1941)) imao dobrih noćnih mora, moji roditelji su mi dozirali gledanje strašnih filmova jednom mjesečno. No, da bi objasnili zašto ljudi vole horore moramo malo dublje zaći u ljudsku psihu....
Strah (je negativan osjećaj koji čovjek doživljava kad vidi opasnost, bila ona stvarna ili nestvarna) je najstariji ljudski osjećaj i on nas prati od samih početaka čovječanstva. Zašto je strah u većini slučajeva nužno neugodan jeste zato što on služi za signaliziranje opasnosti koja prijeti čovjeku. Iako nepredvidljiv on ja i dan danas vrlo korisna i još najjača osobina koju čovjek posjeduje. On nas čuva od mnogih pogibeljnih situacija (što nam je ostalo još od vremena kad je čovjek bio u špilji i borio se sa raznim zvijerima, te je uvijek bio na oprezu...odatle nam urođena radnja da ponekad sjednemo u kafiću leđima okrenuti zidu) i u stresnim situacijama zna biti čudovišno koristan saveznik:
- primjer: kad kamion od 3-4 tone pričepi djete, a majka ga u strahu za djetetov život digne poput nekog superjunaka kojih 15cm u zrak...u normalnim okolnostima ona taj kamion ne bi nikada uspijela dići no pogled na njeno dijete čiji je život ugrožen čini je u tih par sekundi nevjerojatno jakom...sami znanstvenici se još bave tim fenomenom;
- primjer drugi: kad se sa nekim potučeš čovjek instiktivno brani ranjive djelove (glava, bubrezi), ali isto tako refleksno se brani od protivnikovih napada;
- primjer treći: "haragei efekt" koji nas upozorava da nas netko gleda iako ga ne vidimo, kada nam neko potiho prilazi sa leđa i 'osjećamo' njegovo prisustvo a ne vidimo ga (taj osjećaj su najbolje razvili Nindže u feudalnom japanu i koji su se godinama obučavali da taj osjećaj dotjeraju do savršenstva...inače haragei se nalazi u abdomenu)
ali isto tako i neugodan protivnik:
- panika (čovjek nije siguran može li izbjeći opasnost)
- fobija (pretjerani strah koji nije nužno iracionalan)...nema čovjeka koji nema barem jednu fobiju (isto što nema čovjeka na planeti koji nije na nešto alergičan).
Gledajući biologiju kad ljudi gledaju neki horor film u njima se dešava vrlo složeni kemijski procesi. Svi ti složeni procesi događaju se u našem najzamršenijem i još vrlo tajnovitom organu - mozgu...
Prvenstveno da bi nam se osjećaj straha svidio sa naše strane mora biti planiran i kontroliran (iako je on sam u prirodnim okolnostima vrlo nepredvidljiv i zato nelagodan).
Proces straha:
- disanje nam se ubrzava, jer tijelo unosi veće količine kisika u organizam
- također i srce započinje svoju radnju bržim otkucajima, te u istom trenutku brže raznositi te veće količine kisika kroz naš krvotok
- uz taj pojačani rad srce i isto tako disnja, javlja se potreba za rashlađivanjem tijela te nam raste temperatura (sa 36,6/7 na 36,9 ili 37 Celzijusa)
- uslijed tog efekta pospanost i glad se smanjuju jer dok je čovjek u opasnosti tijelo ne misli na glad i spavanje
- sva naša osjetila se drastično pojačavaju i izoštravaju, te postaju osjetljivi na zvukove, mirise i svjetlo, a sve sa ciljem ako se što dogodi da možemo što prije reagirati na opasnost
najvažnije od svega čak i od ovoga gore navedenog jesu procesi kad nam se aktiviraju moždane strukture i žlijezde odgovorne za osjećaj uzbuđenja kao npr.:
- Nadbubrežna žlijezda (lat. Glandula adrenalis ili Glandula suprarenalis) - srž nadbubrežne žlijezde luči adrenalin i noradrenalin, ubrzavaju rad srca, povećavaju krvni pritisak itd.
- Amigdala - sudjeluje u regulaciji nagona, afektivnih i motivacijskih stanja, autonomnih i endokrinih funkcija
a time dolazi do pojačanog lučenja hormona andrenalina (on priprema organizam za stanja kada treba hitno reagirati, boriti se ili pobjeći zbog opasnosti, a također povećava snagu i stanje budnosti), a u određenim (ili kako vam je draže manjim)količinama pruža osjećaj ugode.
Tu dolazimo do filmova, jer to kontrolirano zastrašivanje koje u nama budi ugodu daje nam sposobnost da se naviknemo na osjećaj straha i sa tom spoznajom bolje reagiramo (tj. smireno) na stvarnu opasnost u našem svakodnevnom životu. Meni samome doza straha je dovoljna gledanjem horor filmova, ali neki ljudima to nije dosta pa se odlučuju na extremne sportove kao bungee-jumping.
Ja sam volim gledati horor filmove zbog toga jer obožavam čudovišta, čudne događaje i sama spoznaja da se obični ljudi bore protiv nečeg nadprirodnog, onostranog me čini da se naježim. Zato volim i Conana, Zagora, koji se vječno zakače sa nekim monsterom.
Što se tiče onih ljestvica najstrašnijih filmova svatko ima svog favorita...evo izbora Total Filma:
1) Teksaški masakr motornom pilom / TCM (1974)
2) Noć Vještica / Halloween (1978)
3) Suspiria (1977)
4) Zora živih mrtvaca / Dawn of the Dead (1978)
5) Isijavanje / Shining (1980)
6) Psiho /Psyho (1960)
7) Čovjek od Pruća / The Wicker Man (1973)
8) Rosemaryna Beba / Rosemary's Baby (1968)
9) Ne Gledaj Sad / Don't Look Now (1973)
10) Kanibalski holokaust / Cannibal Holocaust (1980)
Primjetit ćete da su to većinom to nadnaravni filmovi iz 70-tih sa vrlo posebnom depresivnom atmosferom. I iszbor nije loš, ali ipak se razlikuje od mog koji je sljedeći:
1) John Carpenter's The Thing (1982)
2) Dawn of the Dead (1978)
3) Alien (1978)
4) Exorcist (1973)
5) The Thing From Another World (1951)
6) Jaws (1975)
7) Return of the Living Dead (1985)
8) The Hitcher (1986), TCM (1974)
9) Night of the Living Dead (1968)
10) Black Christmas (1974), Halloween (1978)
Zaključak:
"- Uvijek sam govorio da je bolje gledati i najgori horor nego neku prosječnu dramu ili western (ili akcioni sa Segalom i sličnim 'junacima') i uvijek sam volio gledati pametne filmove, gdje je naglašenost na radnji i likovima, gdje se čudovište ne prikazuje puno. Današnji horori su izgubili onu čar kao oni horori u 70-tima i 80-tima, a uz to više i nema tako darovitih redatelja (možda 3 ili 4) te zanimljivih glumaca (a o likovima da ne govorimo). Danas je u prvom planu krv na hektolitre i dijelovi tijela razbacani na sve strane, ali bez ikakvog smisla. Nekako današnji filmovi prepuni grafičkog nasilja (ovdje prvenstveno mislim na filmove kao Hostel i sl.) nisu po mom ukusu, jer ja još više prednosti dajem dobrom starom Alienu ili Draculi nego nekim tamo manijacima bez imena i ikakvog sadržaja zbog kojeg bi mi bili imalo zanimljivi. Stvarno danas kad se čovjek osvrne nema puno dobrih horor filmova jer je sve ubila prevelika remakomanija i netalentirani redatelji, te želja za brzim zgrčanjem love. Tko zna što će biti kad odu velikani: Carpenter, Dante, Craven, Campbell, Todd, Combs...? Ipak, ja ostajme fan horor filmova, a onima koji se taj žanr ne sviđa neka ga ne gledaju."
Post je objavljen 01.09.2007. u 11:22 sati.