Telefon šuti i nijemo izgleda
a meni tako tvoj glas treba....
promuklo i nježno šaputaj mi makar laži
da me tvoje srce još ludo traži...
ja ću te slušati ko dijete majku
jer svaki čovjek treba bajku...
život je sirov i hladan
bajka pomaže da nisi tužan i jadan...
Povjerovat ću čaroliji trenutka
da sam za tebe žena a ne lutka..
povjerovat ću da za nas ima most
koji pruža nam nadu i hrabrost...
Post je objavljen 31.08.2007. u 09:16 sati.