Misli prolaze glavom, poput oblaka za vjetrovita dana, no sunce ne dolazi, oblaka je previše…čini se.
It still haunts me there's a silence
Where you used to be
It still haunts me
Just an empty space in history
It still haunts me
I kako samo vrijeme leti, a mi ga ne koristimo onako kako na kraju krajeva moramo. Stalno smo u žurbi, a ništa ne stižemo, kako je to moguće? Samo putujemo, nikako da se nađemo na istome mjestu, onome malome mjestu što nam je zajedničko. Nešto nam je zajedničko, zar ne?
Midnight, something don't feel right
It's been too much, too far away from home
Upravo tako, ponoć je. Predaleko smo od onoga što zovemo dom, i kao da nam nije dosta, živimo bez onih što nam život znače. Jer, život su ljudi, ako nitko ne svjedoči da postojiš, nisi stvaran, zar ne?
Red light, don't stop for NO RED LIGHT
Čemu stati, oni koji stoje nemaju budućnost, izgubljeni su najbolje ih je ostaviti iza sebe i jurnuti naprijed, bez obzira na to koliko vjetar u lice bio jak...
Skrivaš se, no od svijeta se nemoguće sakriti, čak niti osoba koju voliš ne može učiniti sve. Mi smo tako bespomoćni, da ne kažem usamljeni...
I dok se skrivaš unutra, pogledaj jednom van, zar te ne zanima što ćeš vidjeti?
Cold is the night
Lonely till dawn
Cry for the light
For the love that won't come
You said that you'd never
Leave me alone
Maybe it's right
But I just can't understand
The hurt that I feel
For my love second hand
I know I should leave
But I just can't walk away
Ne, ne mogu samo tako otići, mislim da si ne bih mogao oprostiti, no mi smo stranci, savršeni stranci koji se poznaju i nemaju si što reći...
Every night I have the same old dream
About you and me and what's in between
So many changes, so many lies
Try to run, try to hide
From everything that I feel inside
But I can't escape you or your frozen eyes...
Searching in the darkness
Fading out of sight
Love was here and gone like a thief in the night...
Poslušaj zvuk minulih godina što će doći, ne, mislim da si neću moći oprostiti, moram, a ne mogu. Da se cijeli život skrivam od života samoga? Da zatomim ono što jesam i što me čini živim? Ne znam što ću...ti nestaješ, poput vode na dlanu...
And it's been this way since time began
It's an endless journey, it's the fate of man
To live each day and never understand
Post je objavljen 30.08.2007. u 23:44 sati.