«Tisućljećima su ljudi u bolesti vidjeli kaznu bogova i počesto se sva djelatnost raznovrsnih «liječnika» svodila na prizivanje milosti bogova. Tako su primjerice padavicu (epilepsiju) zvali «božanskom bolešću». Ipak je jedan od Hipokratovih učenika o njoj napisao: »Izvjesno je da padavica, kao i sve druge bolesti, ima savim prirodan uzrok.»
«Hipokratu i drugim grčkim liječnicima velike je teškoće, međutim, stvarala religija. Tada su, kao i danas, ljudi mnogo držali do izražavanja poštovanja prema mrtvacu. Iz leševa je, međutim, moguće doznati kako je čovjek iznutra građen. Godine 470. pr. Krista počeo je liječnik Alkmeon poriti trupla – danas bi rekli secirati leševe – da bi proučio ljudsku utrobu. Pri tome je, međutim, naišao na žestok otpor, pa je u Grčkoj seciranje zabranjeno.»
«Kako se o ljudskom tijelu malo znalo, mnogi su grčki filozofi vjerovali da čovjek misli srcem. U izvjesnom smislu to vjerovanje djelomice se održalo sve do današnjeg dana. Srce smatramo simbolom ljubavi, a za nekoga velimo da je «dobrog», «tvrdog», «mekog» ili «kamenog» srca.»
«Osim toga u to je doba (oko 350. godine) u Aleksandriji došlo do masovnog okretanja kršćanskoj vjeri. A za kršćane je filozofija bila simbol poganskog grčkog znanja. Hipatija je bila vrlo značajan filozof (i posljednja knjižničarka Aleksandrijske knjižnice), i vjerojatno su je baš zato 415. umorili kršćani. Posljedica je tog umorstva bila da su Aleksandriju napustili i drugi filozofi.
Nedugo potom palo je Rimsko Carstvo, a u Europi je nastupio beskonačan niz ratova. Kršćanska je crkva u međuvremenu sve više jačala. U Grčkoj su svećenici pozivali ljude da se posvete kršćanskim vrlinama i ne rasipaju vrijeme na razmišljanja o praizvoru svih stvari. Godine 529. zatvorena je atenska Akademija. Bio je to kraj grčke znanosti.
Povjesničari... ljudsku povijest rado dijele na razdoblja. Stoga oni zlatno doba grčke filozofije zovu klasičnim razdobljem ili antikom, a osam stoljeća iza sloma Rimskog Carstva srednjim vijekom. Često se govori o mračnom srednjem vijeku, jer je Europa u to doba utonula u duhovni mrak.
Većina se kršćana vratila starom vjerovanju da je Zemlja ravna ploča. Bolnice su zatvorene, zato što su svećenici propovijedali da se bolesti mogu izliječiti molitvom. Slobodna je rasprava bila zabranjena, a proširilo se novo tumačenje istine: Istinito je samo ono što se slaže s Biblijom. Tko je želio čuti nešto drugo, morao je otići na drugi kraj svijeta.»
Kršćanska crkva je izrazito mnogo zala učinila čovječanstvu. Činile su to sve vjere ali kršćanstvo prednjači u svemu lošem. U vrijeme „mračnog srednjeg vijeka“ kršćanstvo je počinilo ogromno puno zločina spram ljudi drugih svjetonazora, drugih kultura, narodnosti ili religija. Sjetimo se križarskih ratova, osvajanja američkih kontinenata, Australije, mnogih zemalja Afrike, trgovanja crnim robovima, crkvenih misija širom svijeta koje su uništavale sve što nije kršćansko. Ali najvažnije od svega je to što je kršćanstvo unazadilo znanost svojim zabranama i inkvizicijskim pokoljima neistomišljenika i tzv. vještica.
Post je objavljen 30.08.2007. u 22:19 sati.