Šutim dugo i
i onda
Prije sedam minuta hodam i osjetim miris vlažnojesenske zemlje što je između asfaltnih transverzala i ispod lišća ufitiljenu izlučuju crvi,
I minutu ranije osjećam se kao da mi je glava uvučena u trulu staru škrinju u kojoj vonja memla i gnjile lutke i tkanine i mekane mokre arhive i nešto mrtvo, staro i elegično
A samo minutu ranije osjećam u nosu miris
Djevojačkog sjajila prvih usnica koje sam ljubio.
Udišem sve brže i šumnije
Hladni anestetski pamuk u plućima guši me već danima.
Ovo je bio čulni intermezzo.
Post je objavljen 30.08.2007. u 21:21 sati.