Dok stoji na vjetru ona zaboravlja tko je. Dok stoji na vjetru ona je kao slijepac, bez štapa i bez ikoga. Stojeći na vjetru ona misli o ljudima, ona misli o sebi. misleći o ljudima ona sanja, misleći o meni ona odlazi, odlazi daleko, daleko.... I tamo daleko ona ne nalazi ništa vrijedno za sebe. Vraćajući se iz tog dalekog ona je umorna. Vraćajući se ona je zaboravila što je tražila. Vračajući se ona ne misli na mene. Vračajući se sa rukama u džepovima ona misli da sve zna. I zašto je stajala na vjetru i gutala prašinu. Ni za što je otišla tako daleko u tuđe. Ni zašto se vratila ni što je vidjela. Ništa ona ne zna ni zašto su joj ruke u džepovima. Ništa " JER NJENE SU OČI OSTALE DUBOKO ISPOD MOJIH OČIJU. NJENE SU RUKE OSTALE U MOJIM SAMO JE NJENO SRCE OSTALO TAMO NEGDJE DALEKO, DALEKO"...
--------------------------------------------------------------------------------
Spušta se tiho veče čuje se zvona glas, žalosno pismo pišem rastanku došao je čas. U ruci mi drhti pero kao da me neko bije, predamnom je vlažan list papira, jer suzu za suzom lijem. Takvi će biti dani, u srcu će biti tuga, za rastanak naš ljubavi kriva je druga. Ne znam što misle o meni što sam ja za tebe bila al' za rastanak ljubavi kriva je druga. Ne znam što misle o meni što sam ja za tebe bila al' ja za rastanak nisam kriva. Voljeću još mnogo njih, gledat ću još mnogo slika al' uzalud "JER NA NJIMA NIKADA NEĆE BITI TVOGA LIKA".
--------------------------------------------------------------------------------
Danas je tačno mjesec dana od kada si me napustio. Ljeto polako izdiše, a ja gledam druge ljubavi kako se rastaju. Naša je umrla. I ako sam daleko od tebe nikada neću zaboraviti da smo se voljeli i smijali. Prihvatila sam te iskreno kao dijete nenaviklo na razočarenja i mislila da ćemo zauvijek ostati skupa. Prvi je sumrak gledam u zvijezde i mislim na tebe. Pusta mašta. Ne mogu preboljeti ni tvoj grijeh ni tvoje crne oči. Proteklih mjesec dana srušila se moja mladost i sreća, da voliš njene oči njenu kosu koja te je odvela od mene. Ne mogu da shvatim i neću, samo znam da ću te uvijek voljeti i ako sad pripadaš njoj. Evo upravo slušam našu pjesmu "JEDINA MOJA" I sve više postajem svjesna da će se moj život zvati imenom tvojim. Teško ću te preboljeti ljubavi moja velika "JEDINA TVOJA".
--------------------------------------------------------------------------------
Naslonjena na ruku, plakala je s njim i tugovala s njim. A sada sve je boli jer zna da on nju voli i čeka kada će zakucati na njena vrata. čekat će ga ona do kraja života al' iščeznut će ta njena ljepota. Kažu joj drugi : "Lijepo si biće", al' ona u sebi tugu skrit će. Ne znaju svi kako je voljeti, ne znaju svi kako je rastavljen biti. Na njenom licu poneki smiješak a iz očiju tužan bljesak. Tugovala je ona svakog dana ponekad je društvo razgovara. Dokle ce ovako ne zna ni sama. KADA ĆE PRESTATI OVAJ PRLJAVI RAT I OVA ŽIVOTNA TAMA????
--------------------------------------------------------------------------------
Voz je jurio prema Sarajevu, majka je sjedila pokraj mene. Odjednom se začu neki muški glas "Gospođo kuda idete". A zatim majka odgovori " za Sarajevo ". "Divno pravit ćete mi društvo. Ja sam Dino". "Drago mi je ja sam Edina, ovo je moja kćerka Dženana". Vjerojatno sam gledala kroz prozor kada sam čula : " VAŠA JE KĆERKA BOŽANSTVENA, IZ NJENIH OČIJU IZVIRE DUBOK SJAJ ". Slušala sam njegove komplimente a oči su mi suzile. Dino je pokušavao da nagovori mamu da siđemo u Sarajevu, ali je majka uporno odbijala. Bilo mi je teško, čupala bi kosu, plakala, vrištala al sve uzalud. Čula sam majčin plač i njene posljednje riječi upućene Dinu. "Dino zahvaljujem se na vašoj ponudi moja kćerka jeste lijepa njene oči jesu lijepe al' one nisu krive "DINO ONE SU SLIJEPE".
--------------------------------------------------------------------------------
Na otoku malom na obali mora, tihi zalazak sunca, počela je jedna ljubavna priča. Ona je bila mlada i lijepa, voljela je pjesme i gitaru. Voljela je njega i ljubav na moru. On je bio lijep i mlad volio je pjesme i gitaru. Volio je tu mladu plavu. Grlio je i ljubio na moru. Bili su sretni i zadovoljni, o rastanku nisu razmišljali. Al' jednog dana ona ode, ode bez razloga bez pozdrava. On je tugovao danima. Da će samo nju voljeti rekao je svima tugovat će i čekati. Dan za danom, godina za godinom idu polako. A malu plavu još čeka netko. Lažne priče drugova rastaviše nju i njega. Sad drugovi u sreći uživaju: "A ON I ONA RASTAVLJENI TUGUJU"...
--------------------------------------------------------------------------------
Ako ikada saznaš koliko sam ti suza poklonila, saznat ćeš koliko sam te voljela. Ali će tada biti kasno. Možda sam sama kriva jer ti nisam htjela priznati svoju ljubav. Ni danas ne znam zašto sam tako postupila. Kajem se ja zbog toga al' sad je možda kasno. Ne mogu zaboraviti kad sam te upoznala i zavoljela kao nikog do sada. Ti si možda sa drugom sretan, to ti i ja želim. Otišao si uz huk vjetra uz pratnju kiša i zato znaj da srce te ne želi više. Nemoj se vraćati niti opraštaj od mene tražiti, a za ljubav me nemoj moliti više jer te nikada ne mogu voljeti. Uvijek smo sretni bili sa osmjehom na licu, a sada se pitam: "ZAŠTO SI ME OSTAVIO KAO NAPUŠTENU PTICU, KAO UBOGU SIROTICU?"
Post je objavljen 30.08.2007. u 21:02 sati.