Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/blackenutopia

Marketing

Dying


Poljubi mi rane, krvave.. Ljubi ih ljubavi… Poljubi mi rezane ruke, liži ih.. Znam da oboje u tome želimo uživati.. Ja sam onaj koji te želi na svojoj strani, s mrtvima.. Iznutra.
Volim kada diraš mi rane, koje sada krvare. Volim kada ljubiš mi usne.. Koje sada drhte..
Krvave rane. Gledam ih kako lijepe su… zastrašuju svojom posebnošću, ne pravilnošću…
Ishlapit ću.. Ostat ću neukusan.. Popi me odmah, neka nestanem u tvojim odajama užitka.. Moja voljena. Daj mi do znanja kolika tvoja ljubav je, mogu li vječno imati je.
Rezao sam rane svoje, davno zarasle.. Krv se je slijevala kao i prije a ja.. Kao i prije.. Odjednom prestao sam plakati, postao sam hladan. Otupio na bol. Mogu li podnijeti sve na svojoj koži? Zašto ne mogu samoću u srcu.. Koliko otrova treba mi.. Da srce utihne..
Želim umrijeti, iako ne bi smio. Ne bi smio to željeti. Želim probiti prokletu glavu metkom, želim rasuti mozak po ulici. Možda po sobi? Ma ne.. Previše bi imali za čistiti a i vjerojatno ne miriši ugodno. Želim… Nestati.
Sakriven u tornju od boli, bez sreće.. nisam sretan. Sakriven sam duboko u tami, bolnoj tami gdje je počivala moć moje depresije kao i uvijek.. O tako slaba pred njom, tako slab kada nema je. Padam na koljena pod vlastitu si depresiju, emociju.. Koju ne znam volim li ili prezirem.. Kao da oboje osjećam prema njoj..
Riječi.. Obijaju se o glavu.. Krv.. I dalje kapa niz ruku. Što li se to događa, dovraga.
Pokušaj me razuvjeriti bože, ako ima te… Da postoji dobro u svijetu? Postoji li? Di si jebem ti mater!!
O ne, ne psovati.. Ja sam gotičar.. Trebao bi to prestati.. trebao bi biti ono što sam bio i prije..
Jesam li zapravo to držao unutar sebe? Ove crte na rukama su možda ono što sam zarobio.. ili ne.. Ne znam što do vraga pišem.. Bojim se živjeti i dan bez nje. Alkohol, žileti, staklo.. Sve to.. I dalje ne može zamijeniti nju. Misterij koji opčinio me je.. Misterij mogu li preživjeti vrijeme bez nje..
Bojim se da ne, da umirem.. svakim danom da sve bliže smrti sam.
Što da radim da se sve zaustavi volio bi sklopiti oči i sve napustiti ali..
Ne smijem to učiniti.. Zbog nje..
Držiš li me opet ti, tako čvrsto a nesvjesno. Držiš me da ne padnem. A ja.. i dalje hodam tom linijom života-smrti. Želim umrijeti a opet.. Želim biti uz tebe i dugo živjeti..
Želim iskrvariti a opet.. želim da se to više nikada ne dogodi..
Što do vraga ja želim.. I što do vraga ja radim..
Proklet bio svaki dan.. moga postojanja.


Post je objavljen 30.08.2007. u 11:33 sati.