Pregled posta

problem

Gledam filmove i divim se .
Ljudima.
Koji znaju.
Jer to svi pametni.
Ono, problem svjetske razine. Svi na svojim mjestima i svi reagiraju odmah i u sekundi. U uredno opeglanim odijelima, košuljama i kravati koja im savršeno pristaje na odijelo, uredno ošišani i obrijani. Ili u uniformama koja je na njima ganc nova. Maksimalno su koncentrirani i donose odluke u trenutku. Spašavaju svijet u pola dana. Gledaju u ekrane i ODMAH sve vide, zamijete te u idućoj sekundi donose zaključak. Onda to kažu onom do sebe, koji/koja također maksimalno koncentrirano gleda u svoj ekran. Taj/Ta do njega nema ni najmanju sumnju u ovog do sebe. Ništa ne pita, odmah izvršava rečeno. I sve riješeno u 12-ak sekundi. Zatim se oboje obraćaju višoj instanci, koja naravno sa punim povjerenjem preuzima njihov zaključak i samo sve nadopunjuje nekom svojom dodatnom instrukcijom.
(o.a. odnosi se na film koji sam gledala neki dan o nekoj ruskoj podmornici sa raketama koja je imala problema pa su oni svi skupa to riješili brzo, efikasno i sa hepiendom).

Pa sam se pitala jel to mene netko laže ?

Jer to je nemoguće. Potpuno nemoguće. Znam. Znam to iz iskustva.
Znam ja kako se to radi. Ne može mene niko muljat.
Nisam ja od jučer.
Imamo problem.
Prvo se napravi sastanak. Na kojem se priča tko je gdje bio na godišnjem. Tek toliko da se napravi atmosfera. Onda dođe 16 sati, pa idemo doma, ali se ipak dogovorimo da ćemo se i sutra naći da riješimo onaj problem koji smo tog dana krenuli rješavat.
Te se nađemo i sutra, ako je sve u redu. Obično nije. Pa se ne nađemo.
No zato se nađemo 3 dana kasnije, no smo već zaboravili zašto smo se našli i koji je ono bio problem, pa opet krenemo isponova, razgovorom o godišnjem odmoru, tek toliko da možda tim načinom dostignemo izgubljeno sjećanje.
Što se obično ne dogodi.
Pa odustanemo.
I čekamo da nas netko podsjeti na problem koji moramo riješiti.
Što se obično dogodi.
Naime, ljudi koji rade ne mogu raditi jer mi nismo riješili problem.
Koji smo zaboravili koji je, a ne da ga nemamo volje riješiti.
Tooo neeee. Ne nikako.
E sad kad nas netko podsjeti onda se nađemo, preskočimo razgovor o godišnjem odmoru te savjesno krenemo u rješavanje.
Ali se posvađamo. Pa svi odemo posvađani i ljuti van.
Pa se smirujemo iduća 2 do 3 dana.
Međutim smo ipak napravili napredak jer ovoga puta nismo zaboravili problem, a i korisnik je već dosta ljut, bijesan i izbezumljen pa nas zove svakih 5 minuta da nas podsjeti da on ne može raditi. Što je u redu.Od korisnika mislim.
No ne možemo riješiti ništa jer smo svi još jako ljuti jedni na druge. I treba vremena da se smirimo.
No , i do toga dođe.
Nađemo se opet. Ipak, ljudi smo, ne možemo se svađati kad je u pitanju ipak neki viši cilj. Važniji od našeg ega.
Te opet sjednemo. Mislimo. Pričamo. Zaključimo : dobro, neka onda to riješi taj i taj.
(Što opet stvara novi problem, budući da se ne možemo dogovoriti tko će kontaktirati toga i toga, ali to je već jedna druga priča, nije za ovaj post.)

Zato blago onima s podmornice da su imali tako dobru logistiku iza sebe. Jer da je bilo po nama, podmornica bi i dalje stajala tamo di je i bila
na početku filma. Ako bi se razletila a tko joj je kriv, mislili bi mi. Ako bi i dalje čekala naše odluke načekala bi se, ljudi bi ostarili, neki umrli, neki otišli u penziju a da to i neznaju. Mislim to da su u penziji. Neki bi u međuvremenu dobili i djecu, nekima bi uragan pokosio kuću.
Hmmm..pitam se, možda bi im bolje bilo tako. Lijepo bi sjedili u toj podmornici čekajuć da mi odlučimo što će oni. Život bi išao uza njih, ali svi ionako znamo da život i nije neka bajka, pa čemu onda sad i iz toga raditi problem??

I da ne bi bilo zabune. Kad mi netko dođe u sobu i pita "imate li olovku za posudit?" ja kažem "imam". I posudim. Ili, ako me netko pita gdje je ovdje WC ja to znam i pomognem. Nije da sam neefikasna. Ili ako me netko nazove na telefon pa pita gdje mi je kolegica isto tako kažem jedno odrešito "neznam". Efikasna sam znači. Pravi profesionalac ako je suditi po ovom pasusu.
Ali ne mogu ovo što ameri mogu.
Pitam se kako ameri to mogu??!? Mora da je to samo tako na filmu.
Lažu nas to ti je. Prave iz sebe pametnije nego što jesu.
Znam, to je samo na filmu.
Ne mogu ljudi biti tako pametni.


Post je objavljen 30.08.2007. u 11:21 sati.