nego, da se nadovežem na jučerašnju kontemplaciju. ništa manje misli mi se ne mota po glavi niti se psiha išta manje poigrava sa mnom. koji kurac se ja uvijek sviđam nekom koga ne želim i zašto se meni uvijek netko sviđa tko mene ne želi? to je ono vječito pitanje. jučer mi misli valjda nisu bile dovoljno jake da provedem malo kvantne fizike pa je sve nekak završilo, a di drugdje, nego u kurcu! ne znam dal se previše žalim ali živcira me vječito isti tijek situacije. ali dosta kenjanja, ne da mi se stalno emocionalno krpat pacijente koje upoznajem, šta sam ja, neki terapeut možda? e nisam, malo empatije ljudi, imam i ja jebene osjećaje! svi si oni samo kak ti bez veze otežavaju život a u stvari ga otežavaju samo meni. e ne ne, neće to tako više ić, dižem ruke od svega, sami si liječite poremećaje u afektivnoj sferi! i ako sam ti samo ok, to je i više nego dovoljan razlog da te više nikad ni guzicom ne pogledam->DOPIZDILO MI JE!
Post je objavljen 30.08.2007. u 10:28 sati.