Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati na primjer: "Noć je puna zvijezda,
trepere modre zvijezde u daljini".
Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela.
U noćima, kao ova, držao sam je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Voljela me je, a katkada sam i ja nju volio.
Kako da ne ljubim njene velike nepomične oči.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.
Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.
Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati.
Noć je zvjezdovita i ona nije uz mene.
I to je sve.U daljini netko pjeva. U daljini.
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Kao da je želi približiti moj je pogled traži.
Moje srce je traži, a ona nije uz mene.
Ista noć odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug zaborav.
Jer sam je u noćima, kao ova, držao u svom naručju,
moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
i ovi stihovi posljednji koje za nju pišem
-----------------------------------------------------------
sjecam se tvog prvog poljupca
nisam ga ocekivala
znala sam da se morao dogoditi
nisam bila spremna na njega
na kraju, nisam ga ni zeljela...
ali ipak sam ti se prepustila
i mozda sam prema tebi bila hladna
sad vidim da sam to trebala i ostati
jer...znas li koliko boli
kad s nekim podijelis sve svoje tajne
sve misli, sve zelje, sve suze i sve smjehove
i ta osoba ih prihvati, zadrzi ljubomorno za sebe
a onda jednog dana se probudis
i vise nicega nema
sve tvoje je otislo s tom osobom
i odjedno vise nemas pravo na suze
vise nemas pravo na neko zaljenje ili sto vec
mozda sam nam mogla pruziti jos jednu priliku
mozda
i to sto drugi govore, ma ako i lazu
to ne mjenja cinjenicu da nikada nisi bila samo moja
tako je lako pustiti me da odem, znam
jer nikada me nisi drzala samo za sebe
bila sam tvoja porculanska lutkica
ostavljena na nekoj polici
s koje si tu i tamo obrisala prasinu
tako je tesko nasmijesiti se
podici glavu i pozdraviti te
tako je tesko vidjeti te nasmijanu kao i uvijek
najteze je leci u krevet i zaspati
i znati da cu se jos jedno jutro probuditi bez tebe
zapravo je potpuno svejedno
hocemo li ikada vise biti zajedno ili ne
postala sam prazna pored tebe
a ti mozes biti ponosna
jer imas jos jednu osobu koja te voli
koja bi dala sve za jos jedan tvoj poljubac
p.s. nikada joj ne moj pruziti drugu priliku kao sto si to ucinila sa mnom
jer boljet ce jos vise kad i drugi put ostane bez tebe
Post je objavljen 30.08.2007. u 01:02 sati.