Pregled posta

Na sprovodu sprovedena

Izgleda da cu postati baba narikaca. Odnosno, babetina koja ide sa sprovoda na sprovod. Naime, u zadnjih par komada godina samo oblijecem sprovode. Mrtvi me izgleda vole. A i ja volim njih. Samo sto su mrtvi. Pa sad ne znam kuda ova teorija vodi, ali ovakva pretpostavka, pace preambula, sama mi se namece.

Pa tako i danas. Sprovod vise, sprovod manje. Dobrovoljac u vezi muzeja sa kojim vise nemam ikakve veze. Ali zena bijase zmaj od zene pa reko' nece me sprijecit ni sedam valova, idem zaplovit prema gradu od velikodima (tim umiljatim imenom naziva se grad kapitalac na obalama ovijem - the Big Smoke).

Sprovodi. Em nikad ne znas kad ces zabrljat sa oblacenjem (iz principa ne oblacim sve crno - nisam ni na cacinom sprovodu, a kamoli ostalima). Em ne znas pjevat sve te silne psalme (samo otvaram usta). Em kad se treba pomolit - ne znam jerbo ne mogu mrdnit od prvog stavka (onog od oca koji jesi u nebesima i malko nesto o kraljevstvu njegovom i zlatu i svili i kadifi). Em danas umalo ne srusih ledjima neku policu koja se isprijeprijecila za inat taman iza mene usred svecenikove molitve. Vidi se iz aviona da nisam krstena. A da bogami pojma nemam ni kako se prekrizit (znam da ide nesto lijevo-desno/desno-lijevo pa gore-dolje, dakle, smrmosim nesto na brzinu).

Poslije dodju karmine koje me iz nepoznatog razloga uvijek podsjecaju na Joycev Finnegan's Wake (nesuvisle asocijacije, dio prvi i zadnji). Gdje se rukuje sa ljudima koje kao znas, a unutar mozga se imaginarno ceses toliko jako da poslije nastane krasta - tko je ovaj? Tko onaj? Pa nakeljis osmjeh koji kaze o, da, naravno, znamo se mi jos od ohoho. A krasta raste li raste.

Nakon svega imadoh priliku posjetit milo mi bivse radisno mjesto, gdje sa nepatvorenom sjetom promatrah planinu fascikala koje ostavih i rucno ih oznacih sa raznoraznim naljepnicama. Sjeta se ubrzo rasplinula u tisucu plinskih cestica kad mi rekose da su dozivili krah kompjutorskog sistema koji im je obriso sve (ni backup im nije pomogo jer funkcionirao nije). Iscmakah se i sa kolega Svedom. Kolega Jamajkanac na bolovanje se dadne. Pretjero je sa slavljenjem rodjendana. Djevice. Magare onaj ko kaze da se ne znamo zabavit

Na kraju price koja nista ne znaci zadovoljih samu sebe sa cipelama (dapace, komadima satenske krpe, ali ko fol spadaju pod obucu) koje kebam vec mjesecima. Sto samo potvrdjuje kako je opasno opasan (ovaj drugi opasan = to je kad se opases kaisem, na tu foru opasan) zivot moj. Samo jednom se zivi. Zivot. Smrt. Trt. Mrt.

Prekrasno poziranje: ucini se tako da se jedna noga malko odmakne od druge. Odmah bude stota slika. Jer ja sam kompozitor.