ove prirode mi je poklonila igru svjetla u mom autu..
kroz kapljice kise zaostale od veceri sunce je sijalo u slapovima na prazno sjedalo do...
izvukao sam iz sjeidsta sitnis koji se pogubio u voznji...
zatvorio sam oci , na semaforu koji sam cekao...
miris kave koja je bas skuhava mi je zaplela nepca...
u ocima mi se sve polako skupilo...
gledao sam te kroz kapke...
smijes se dok mi donosis salicu kave , bez mlijeka, bez secera...
da sto prije dodjem k sebi..
evo ti , znam da si umoran...
hvala spasavas me...
srknuo sam polako i gustao u svakoj kapljici koja mi se slivala niz grlo...
zatvorio sam oci i uzivao u mirisu kafe i njezinom cvjetnom laganom mirisu koji mi je golicao nozdrve...
poslije minute otvorio sam oci
nje nije bilo tamo gdje sam je ostavio , samo sma cuo nesto iz hodnika..
jos uzivas?
naravno
zatvorenih ociju?
da
lazes me?
naravno
glava se pomolila kroz vrata...
joj jesi pravi, ajde zazmuri...
nevoljko sam zazmurio...
ajde sad otvori oci....
otvorio sam oci...
stajala je predamnom... sa stidljivim osmjehom
dok su moje nozdrve upijale sloj po sloj njezinog mirisa ostavljajuci je samo sa smijeskom..
dok je ona pogledala u pod pruzila mi je ruku
prihvatio sam je kao najljepsi cvijet...
i spustio do sebe...
dok sam spustio poljubac, jos pun sitnih kapi kave na usnama..
bas sam dobru kavu skuhala.. prosaputala je
jesi....
i ponovno smo sklopili oci..
Post je objavljen 31.08.2007. u 15:12 sati.