Marketing
danas osvrćem se, i vidim nešto potpuno daleko..
i prolazim.. gledam naša napuštena mjesta, i gotovo isto tako prazne poglede već otuđenih lica…
previše prostora između... previše ponosa.. i previše straha…
i zapitam se, jesmo li uopće bili?
je li bilo stvarno ili smo samo dijelili isti zrak..?
i pitam se, mora li doći do trenutka kada Žal prestaje..?
jeli coca-cola strana života samo iluzija?/ipak vjerujem da nije/
radi li se samo o sveprisutnoj prolaznosti ili nismo željeli dalje??/nemar/
°i gledam kroz prozor autobusa u vožnji, s ~onim~ osjećajem u grudima…
/svim osobama za koje osjećam da sam ih, ne ovaj ili onaj način, izgubila../
by dizzy_neshvaćena_nedoživljena_ignorirana_sama_i s upitnikom.
Post je objavljen 29.08.2007. u 14:27 sati.