Nacionalistička kampanja u Asturiji – rujan / listopad 1937.
U početku nacionalističke postrojbe napreduju izuzetno sporo, jer planine Leona pružaju izvanredne obrambene mogućnosti republikanskim postrojbama. Njemačka 'Legija Kondor' nije mogla pružiti potporu nacionalističkim postrojbama jer je još uvijek zauzeta s ofenzivom na aragonskoj bojišnici. Napad nacionalističkih postrojbi na obrambene položaje Republikanaca počeo je 1. rujna, a nakon šest tjedana teških bitaka, dakle 14. listopada, još uvijek su dominantne uzvisine bile u rukama republikanskih postrojbi. No, bojni morala republikanskih vojnika izuzetno je slab, a čak je i običnim vojnicima koje su Republikanci mobilizirali postalo jasno da ovdje ne mogu pobijediti, pa su svi priželjkivali da zima počne što prije u nadi da će ona zaustaviti napredovanje nacionalističkih postrojbi. No, desilo se upravo suprotno. Zima i hladnoća je prvo pogodila republikanske vojnike na uzvisinama planine Leone. U republikanskim postrojbama vojničko ćudoređe bilo je sve slabije dok se napokon nije pretvorilo u potpunu dezorganizaciju i totalni gubitak vojne stege. Da bi kako tako održao stegu i ćudoređe, zapovjednik republikanske obrane, brigadir Prada dao je strijeljati tri zapovjednika republikanskih brigada, šest zapovjednika bojni i još 20-tak časnika koji su pokazali defetizam i kukavičluk. No, sve je bilo uzalud, pa čak ni ovakve drastične mjere više nisu mogle zaustaviti raspad republikanske obrane. Nakon tjedan dana na bojišnici su se pojavili i pripadnici 'Legije Kondor' koji su još dodatno osnažili nacionalističke napade i pritiske, a tada je Asturija popustila i pala. Aranda i Solchaga 15. listopada sa svojim postrojbama spojili su se u asturijskom gradiću Infiestu. Bio je to konačni vojnički slom Republike na sjeveru. Galland je sada u potpunosti mogao isprobati taktiku 'tepih bombi', jer većina sovjetskih i iskusnih španjolskih republikanskih pilota odavno je poginula i više se nitko nije mogao suprotstaviti njemačkim pilotima. Nadnevka 17. listopada svemu je došao kraj. Ono malo sovjetskih časnika i Republikanaca koji su još mogli pružati otpor stali su napuštati Asturiju koja se više nije željela boriti. Peta kolona počela je djelovati, republikanska vojska raspala se, a čak 25 republikanskih bojni s kompletnim naoružanjem i ljudstvom predalo se Nacionalistima. Zadnji Republikanski brod razarač Ciscar želio je nastaviti borbu, ali je dobio zapovijed da otplovi iz luke Gijona. Posada je negodovala, a onda je sutradan i taj razarač potopljen. Nadnevka 21. listopada nacionalističke postrojbe ušle su u Gijon i tada nastaje zvjerski progon i pogrom. No, ipak, još nekoliko tisuća republikanskih vojnika željnih bitke povuklo se u planine Leone i odatle gerilski ometalo nacionalističke planove još cijelu godinu dana. Najvjerojatnije je među njima bio i sovjetski general Gorjev koji je i organizirao ovaj gerilski rat u Kantabrijskom gorju, a onda nakon godine dana po njega je došao sovjetski ratni zrakoplov i odveo ga u Sovjetski Savez. Nakon toga i gerila u Kantaberijskom gorju je nestala zauvijek.
Post je objavljen 29.08.2007. u 12:27 sati.