18.06
nikad se nisam uz nikoga ovako osjecala kao uz njega..lazem.mozda jednom prije..ali to je bilo toliko davno da ne pamtim..lazem.pamtim.ali ne govorim.
jos se uvijek bojim.a ni to ne govorim.ni ne pokazujem.jedino u ovakvim trenucima ispišem to iz sebe.taj strah.
ajme kako mi se sviđaš. i zašto ti ne nalazim mane. htjela bi..ali i ono što nađem,ne smatram manom.
šutim.kad mi smetaju stvari i kad je sve savršeno.
ni pozitivno ni negativno ne govorim.
primjećuješ li promjenu raspoloženja na meni.
možeš li prepoznati.
smeta mi što govoriš o njoj,i što lažeš da ne znaš kad ste prekinuli.a znaš.jer i ja znam.
smeta mi što me ne ispituješ.što ne znaš puno toga o meni i ponekad mi se čini da ni ne želiš znati. a onda ispadne da sve što kažem upijaš i proslijeđuješ.
pričaš li o meni? kao što ja o tebi pričam..
ponekad se bojim tog tvog isplaniranog života i čini mi se da sam ja samo dio plana.i da je negdje tu bilo u tvom planu početak.ali isto tako je negdje i kraj. nije problem.ali i ja bi htjela biti kamo vodi taj plan. a ja sam inzistirala na neizvjesnosti.
ponekad mi se čini da su sve te fraze uvježbane i neiskrene. da govoriš stvari jer bi u tom nekom idealnom svijetu to trebalo tako biti.a ne zato jer stvarno tako misliš.
i samo šutim..
danas je jedan od tih dana..
od onih dana kad sam krenula pisati što obožavam kod tebe. i završila pišući ovo.
23.07
volim kad me ceskas po leđima.
i poljubiš u vrat.
kad mi dođeš u posjet.
kad se budim kraj tebe.
kad te gledam dok spavaš i ti to znaš.i kad ne kažeš ništa.
i kad mi kažeš da sam ti nedostajala.
i kad pokušavaš plesati sa mnom.
i kad me pogladiš po licu.
i vratiš mi torbicu na rame kad spadne.
i kad mi se ispričaš za najveću glupost.
kad mi pošalješ našu sliku.i tvoju omiljenu pjesmu.i kad kažeš da te podsjeća na mene.na nas.
kad mi priđeš s leđa.
i kad me onako pogledaš ispod obrva.
i kad se sramiš,i to volim.
i čak kad mi brojiš koliko sam čega popila.
i kad me poljubiš u obraz.
i kad mi napišeš pjesmu. a ja kažem da imaš spremne pjesma za djevojke. a ti zoveš i napomeneš da ne.
i kad me nacugan u pet ujutro zoveš.
i kad njurgaš volim.
i kad se zezaš.
i kad puno pričaš.
i kad ne pričaš.
i kad si ironičan.
i kad se nikako ne možeš namjestiti u krevetu.
i kad mene namještaš u krevetu.
i kad kažeš da sam lijepo obučena.
i kad mi kažeš da ti je lijepo sa mnom. i da si sretan.
i kad mi šapćeš točne odgovore.
i kad mi opereš suđe.
volim i kad ležimo i gledamo film zajedno.
i kad kažeš da sam ti falila.
i kad kažeš "hvala ti što postojiš".
i kad šetamo.
i sjedimo u parku.
i kad trčimo na bus.
i kad se švercamo u busu.
i kad pojedeš baš sve što nađeš.
i kad kažeš mmmmm.
volim biti s tobom.smijati se.plesati.piti.igrati se.spavati.gledati zoru.jesti.
volim kad me češkaš po leđima.
29/08
kako me mozes toliko povrijediti,cak i nesvjesno..mislila sam ti poslat poruku volim te puunooo.. kad dođem doma.. ali preduhitrio si me.poslao si mi poruku koja nije bila namjenjena meni,nego njoj. u poruci kažeš da ti je super sa mnom ali joj kažeš da lipo da se javila..znači,čujete se? mogao si mi reći.. bila sam presretna jer smo preživjeli ljeto,svaki na svom kraju sa svojim društvom..a opet tko zna,možda si me varao ovo ljeto a ja to nikada neću saznati.. bila sam sretna,jer nisam mislila da ćemo dočekati jesen... i stvarno sam ti htjela reći,još jednom,koliko te volim.. znaš,kad si me pitao kada sam te zavoljela,nisam ti odgovorila.nisam htjela da znaš jer bi mislio da sam luda. zavoljela sam te odmah drugi put kad smo se našli i kad si mi pričao o ribama i rekao gdje je najbolje za jest... to je bilo to. nista drugo nije imalo na mene toliki utjecaj kao te dvije stvari..trebalo mi je vremena da samoj sebi priznam da te volim.. trebalo mi je vremena da priznam da je to taj osjećaj.. prošlo je šest mjeseci,u trenu. nikad nisam mislila da ću moć biti s nekim šest mjeseci.. šest savršenih mjeseci.. ajme kako je brzo prošlo.. trebalo mi je vremena da prebrodim strah,da prestanem sebe uvjeravati da si sa mnom samo zato jer imaš određeno sad biti u vezi... i da sam samo prolazna točka..trebalo mi je vremena da ne razmišljam kako ni kada će ovo prestati nego da uživam u svakom trenutku s tobom..a najviše mi je trebalo vremena da shvatim da i mene netko može voljeti,onakvu kakva jesam....
da li nas ljubav čini slijepima?možda sam se sve to vrijeme uvjeravala da će s vremenom proći tvoje spominjanje nje.znam i razumijem u potpunosti,prva ti je ljubav. i uvijek ćeš imati osjećaje za nju.ali jedno je imati osjećaje a drugo je patiti.zašto imam feeling da je nisi prebolio? ja se ne mogu i ne želim natjecati s njom..a imam osjećaj da moram...ali ne želim ni da me ti uspoređuješ. nikada nisi,barem ne na glas.
zaklela sam se da neću više nikada plakati radi dečka.jučer sam plakala.radi glupe poruke koju si umjesto njoj poslao meni. koja ni nije razlog za plač ali me je duboko povrijedila. plakala sam i razmišljala kako sam glupa i kako sam si dopustila pokazati osjećaje,a rekla sam da neću.. i kako sam ti rekla da te volim..
samo nekoliko sati prije napisao si mi:"ležim sad u sobi i razmišljam o tebi...i o tome koliko sam sretan što te imam i koliko mi nevjerovatno mnogo značiš u životu i koliko sam ludo zaljubljen u tebe. "
kako ne razumiješ da sam još uvijek nesigurna.vjerujem ti,možda ne bi trebala. ali moja nesigurnost se hrani svakim tvojim postupkom. i puno je jača od sigurnosti koju mi s druge strane pružaš...
a najgore je što ne razumiješ..što po tebi,nisi učinio ništa loše..ni nisi,imaš pravo,ali moraš shvatiti da se ja uvijek nečega bojim. bojala sam se voljeti pa sam uspijela,bojala sam se vezati i pokazati tko sam..sad se bojim da ću te izgubiti..preboljela bi to,znam da bi..čovjek se navikne na sve..ali bojim se one stare osobe koja sam bila,a koju si sasvim nesvjesno promjenio.ona koja nije vjerovala u sreću ni u ljude..ni da se dobre stvari događaju dobrim ljudima...
vidiš,još uvijek ne znaš što osjećam..
Post je objavljen 29.08.2007. u 11:11 sati.