Ne toliko Mjeseca koliko uma... Ovdi na Tajvanu sam imal priliku pogledati-i snimiti, vid' na mikidtaiwan blogu-lipu pomrcinu. Jedina promatranja koja se ovdje da vrsiti, s obzitom na zagadjenost zraka. Toliku da se narancasta faza nije ni vidla, jednostavno nije bilo nicega, TOTALNA pomrcina.
Podsetil me ribafish, covjek krnje jetre, na neke stvari o prioritetima... Ostati svoj je, ipak, jedan od njih.
Uvijek, a mozda i jos vise ako se covjek bavio znanoscu, kao moja malenkost. Ako tu nisi svoj, onda si ...krpa za brisanje prasine. Cesto se to-kao sto, mozda, i treba-preslika na privatnu sferu, i onda imas zajeb, jer to nije "normalni" svijet, znanstvene istine su hladne, bar ove moje svemirske, makar i imale 100 miljona celzijusa.
Brij-brij. Cini se da i ovdje ide kraj ljeta, neka jesen u mislima, ble! Apage Satanas.
Post je objavljen 29.08.2007. u 05:45 sati.