Kako reci da obris proslosti ne postoji u mislima, kada se gusim
svakim danom sve vise zeleci udahnuti jos jedno novo svitanje nade...
Kako isplesti kosu sa grebena koje su valovi zapleli, i napustiti pjesmu
sirena od kojih se ne mozes otrgnuti...
Pruzam ti ruku ponovno iz moga "pakla" i dajem nadu..(dok kristalici
sadasnjosti razdiru mi utrobu)..Cuvaj se...
O, jug me zove... bojim se svojih nadanja..
Post je objavljen 28.08.2007. u 22:06 sati.