Marketing
O jezicnome jedinstvu Srba i Hrvata ili zasto Srbi nemaju svoga vlastitoga/sopstvenoga jezika
Moj materinji jezik je hrvatski. I to onaj kajkavski. Na internetu sam oko deset godina. Mora se, mislim mora se, ne moze se izbjeci, apslutna nuznost, mora se nabasati na nekoga Srbina, koliko god da se mi svi trudili ih izbjeci. Svaki put kada sam krenuo s mojim materenjim jezikom, prekodrinska bratija nije imala pojma sto pisem. Pa sam jadnicak morao govoriti novostokavskim standardom. Koji je moj hrvatski jezik, ali ga ne smatram materinjim jezikom. (Zivotni cilj mi je prevod Novoga Zavjeta na kajkavski, tj. nekakva prilagodba Fucek-Duda prijevoda+Sarica+nedavna suvremenizacija Nives Opacic+njemacki suvremeni i engleski suvremeni prijevodi, jer sad ici (staro)grcki prevoditi direkte, nije mi ni u peti, makar neke skakljive izraze covjek mora provjeravati na originalu.)
Novostokavski standard koristim uvijek u sluzbenim dokumentima.
Nemrem napisati ovakvu biografiju;
Petar Panonski,
rodjen v Petrovom spitalu, Medvescak, Zagreb
isel vu vrtic,
osnovnjak nastavil isto v rodnome Zagrebu,
upisal gimnaziju i uspesno maturiral
presel prijemni ispit i upal na fakultet
bavil se politikom i pisal za studentske medije.
Jednoga dana, ako Bog dade, kajkavski bu opet dobil status sluzbenoga jezika, pa onda bum mogel tak nekaj napisati, ali onda dolazi nekaj najteze, a to je stadardizacija kajkavskoga jerbo moj zagrebacki urbani kajkavski se cist dost razlikuje od npr. bednjanskoga (pazi podtip zagorskoga !!!) ili medjimurskoga, a bogme Martin i Presvetli sa slike isto drugac govoriju, a kad mi dojde Goran iz Gorskoga kotara ili netko iz Pokupja, razmeli bumo se mi, ali razlike svakak postoje.
Da ne govorimo da postoje jos i hrvatski jezik kojega lingvistika nakaradno zove narecjem, a rijec je o cakavskome koji je najdulje koristio glagoljicu i unatoc tome sto Istra objektivno do 1945. nije bila dio Hrvatske, hrvatski mentalitet i uporaba glagoljice se kroz taj cakavski uscuvala. Cakavski zasluzuje status sluzbenoga jezika, barem na zupanijskim razinama.
Kada su ilirci, sve redom kajkavci, zrtvovali u prvoj polovici 19. stoljeca svoj knjizevni jezik za dobrobit juznoslavenskoga jedinstva (naivni krelci), nitko nije mogao zamisliti da stokavski, kojem govori vecina Hrvata (ali pazi sad !), manjina stanovnika Hrvatske postati oruzje srbizacije hrvatskoga duha.
Srbi prije Vuka Stefanovica Karadzica nemaju svoj suvremeni jezik. Ruku na srce, vecina stanovnika Srbije juzno od Save ne razlikuje i dan-danas padeze, nominativ je jedini, sto je razumljivo jer vecini stanovnika Srbije bugarski bio puno srodniji nego npr. hrvatski. Financiran habsburskim penezima, jednonogi kriminalac, sjedio je u Becu i krao hrvatsku jezicnu bastinu, ukljucujuci sustav naglasaka (silazni, uzlazni, dugo, kratko) kojega je prvi objasnio Sime Starcevic, stric Ante Starcevica, pa ako se netko pita zasto je Stari mrzio Vuka S. Karadzica, to je bilo osobne (srp. licne) prirode, jer mu je rodjenoga strica pokrao. Jednostavno, vokabularno-gramaticka baza suvremenoga srpskoga jezika je nastala kradjom hrvatske jezicne bastine, jer bratija Srbi, u funkciji turskoga roblja nisu imali kulture, osim seoskih predaja po kojim je Aleksandar Veliki Srbin, pa sad si vi slobodno mislite koliko je ta predaja dostojna.
Ako je jezik zaista jedan, a ruku na srce, ima jednaku bazu, a zove se hrvatska jezicna bastina, onda je taj jezik vise hrvatski, nego srpski. Ako srpski pisci ne postoje do 19. stoljeca, ako nema apsolutne nikakve bastine, onda ne moras biti prepametan (a i sam Vuk je citirao svoje izvore; sve redom Hrvati npr. kajkavec Belostenec, stokavec Gundulic), pa se slobodno moze govoriti o zajednickome hrvatskome jeziku kojim govore Hrvati, a igrom slucaja i Srbi.
No dobro, ako vec Srbi misle da jezik isti, onda bi trebali prihvatiti
a) ijekavicu, jer vecina stokavaca su ijekavci i jekavci; uz dio Hrvata u Hrvatskoj, tu spadaju vecio dio Bosne i Hercegovine, pa zatim Crna Gora
b) kako je hrvatski knjizevni jezik stariji od srpskoga za kojih skromnih sestotinjak godina, zajednicki jezik bi se trebao zvati hrvatski cisto iz matematickih razloga
c) u tome slucaju, trebali bi prihvati jos i cakavske i kajkavske rijeci (npr. Ante Starcevic je smatrao da hrvatski standard zanemaraju cakavsko i kajkavsko jezicno bogatstvo, a sam je bio vrhunski znalac kajkavskoga, unatoc tome sto je rodjeni Licanin, pravaski listovi su u drugoj polovici 19. stoljeca bili jedino mjesto u kojima se tiskalo na kajkavskome jer je kajkavski bio zadnji stit jugoslavenizaciji Hrvatske koju je provodio katolicki biskup Strossmayer)
d) slijedom hrvatske jezicne tradicije, trebali bi prihvati hrvatska jezicna rjesenja za tudjice .Hrvatski vokabular je siri i stariji, pa po logici stvari, hrvatske rijeci bi trebale imati prednost nad srpskim turcizmima.Pa tako bi Srbi trebali se odreci tudjice fudbal i govoriti lijepo nogomet, pa zatim umjesto komsije susjed, pa umjesto sprat kat, itd.
Cim Srpcad prizna da je baza "njihovoga" suvremenoga jezika hrvatska i da im je jezik u biti hrvatski jezik, ja sam cu biti prvi za zajednicki hrvatskosrpski jezik. Pa nek i dalje slobodno vicu da mi svi govorimo istim jezikom. Srpski ne postoji, osim torlackoga, koji je u biti dijalekt bugarskoga.. Unistio ga je Vuk Stefanovic Karadzic kradjom hrvatske jezicne bastine.
Sve se vraca i sve placa.
Vaistinu.
Pero Panonski
Jedno pragmaticno pitanje usput.
Dosadilo mi klasicno brijanje sa ziletima ... Em su zileti poskupili, em mi se vise neda ...
Ajde da cujem preporuke za posteni brijaci aparat 
, jer svako do sad svoga konja hvali, pa da cujem i siroke narodne mase ...
Post je objavljen 29.08.2007. u 09:36 sati.