"Ja idem prva u kupaonu danas!", vikala je Tara. "Ramona, probudi se! Zakasnit ćemo na nastavu.", govorila mi je Isabella tiho dok sam još bila u polusnu. Pogledala sam kroz prozor i vidjela jednu prekrasnu sniježno bijelu sovu. Uhvatila me nostalgija, i odjednom sam se prisjetila kako je sve počelo. Kako je krenulo s dolaskom u Hogwarts. Do 11 godine nisam imala pojma da sam vještica, štoviše meni su sve to bile gluposti i uvijek sam morala racionalno razmišljati. No uvijek su me zanimale takve stvari i iz dubine duše htjela sam da magija postoji. S Tarom i Isabellom sam prijateljica od bezjačke škole. Ni one nisu znale da su vještice. Onda su jednog dana sove počele letjeti okolo-naokolo i dobile smo pisma iz Hogwartsa. Ispostavilo se da je Isabellina mama također vještica, no nije htjela da ne nauči ništa o bezjacima budući da joj je tata bezjak. U školi su izmislili neki razlog zašto više nećemo ovdje dolaziti. No kada smo se to ljeto vratile kući, djeca iz susjedstva su nam vikala: "Vještice, vještice! Ružne vještice! Gdje su vam metle? Kada ćete biti spaljene na lomači?" Takav primitivizam nisam već dugo bila vidjela. Netko im je rekao. Nekako su saznali. Ali samo djeca. Roditelji im naravno nisu povjerovali. Pitanje jesu li oni sami vjerovali u to što govore. Misterij otkuda je procurilo to o vješticama još danas nismo otkrile. A u Hogwartsu punom tajni, nikad nije dosadno. Neznam zašto me baš sada uhvatilo to prisjećanje. Jeli ulazak u petu godinu, više nego samo ulazak u jednu čarobnjačku godinu ili nešto više?
""Ramona, još si u krevetu? Pa daj zakasnit ćemo!", derala se Tara.
"A ti si mi netko da mi govori o kašnjenju!", ironično sam joj odgovorila i krenula se spremati. Na putu do razreda vidjela sam Georgea. Obuzeo me nekakv spokoj. Zapravo, uvijek me obuzme kad ga pogledam.
Nismo kasnile na nastavu. Prvi sat su bile Čarolije. Dobar početak dana, zasad dobar početak prvog nastavnog danas nove školske godine. No pravi početak još nije došao.
Post je objavljen 28.08.2007. u 19:07 sati.