Nakon gotovo 20 koncerata ove ljetne sezone (koju ćemo pamtiti kao veoma uspješnu) SHEITANSi su nakon svirki u Brodu i Županji krenuli na put u Srbiju i to na festival Rock Village u mjestu Banatski Sokolac. Svirka u Slavonskom Brodu je bila izrazito uspješna jer smo napokon svirali pred više od 100 ljudi. Ekipa iz Udruge Patriot je sve to fino organizirala a nastupali smo ozajedno sa sastavom STAGE iz Slavonskog Broda koji su netom potpisali ugovor sa Dallas recordsom. Čestitamo.
U Županji je bila motorijada, a motorijada ko motorijada. Brdo kerozina, piva i glasne svirke.
Sutradan nakon motorijade smo zapucali u Srbiju na gore spomenuti festival. Lijep smo mi isprintisali sve moguć opcije u Auto Rutu kako bi se što jednostavnije dovezli do tog pituresknog mjesta u blizini Vršca gotovo pod rumunskom granicom.
Iz Hrvatske smo nekako izašli i to nakon razgovora sa carinikom koji gitare smatra puno vrijednijim stvarima od recimo laptopa ili kamera no ipak nas je pustio. U Srbiju smo ušli bez problema. Stali na benzinsku da pormjenimo eure u dinare kako bi mogli platiti “drumarinu“ a i reko da usput kupim cigare i pivo. Niški Marlboro meko pakovanje je i dalje dobar duvan ako se to za otrov može reći no sretan zbog dobrog deala tek nakon par minuta sam skapirao da sam iste platio oko 2 eura što baš i nije jeftino naročito u odnosu na Bosnu. Fora je što izgleda nema zaštićene cijene cigareta pa svako formira cijenu kako hoće. Onda smo platitli drumarinu i kad smo se preračunali skontali smo da smo platili za nekih manje od 100 kilometara čitavih 6 eura. A cesta i nije baš nešto no gledaju ti tablice pa odluče da si stranac i onda posebna tarifa. Išli smo sa hrvatskim tablicama i moram priznati da i nije baš nešto ugodno se vozikati tako. Bili smo ko krme u Teheranu. Ama baš svako ko je prošao pored nas na cesti se morao okrenuti da vidi ko je u krajzleru sa hrvatskim tablicama. Jebote ko da je rat stao prije 6 minuta i kao da do sada nitko nije putovao u tom smjeru.
U principu sve je bilo okej osim jednog mamlaza koji se nije htio pomjeriti u desnu stranu nego nas je namjerno zejebavao da ga ne obiđemo ali i to smo prošli. I kroz Beograd smo prošli nekako malo se zagubivši ali nas je neka teta ljubazno uputila prema Pančevu. I kad smo napokon došli do pred Rim naravno da smo zalutali. Sljedeći upute dobronamjernog mještanina zalutali smo u neka nepregledna kukuruzna polja i nikad izać. To su tolika polja u Banatu da jednostavno nevidiš kraja. Za razliku od Slavonije ovdje nigdje nema šume. Kad smo napokon nabasali na naselje i simpatičnu bakicu upitali kuda dalje sve je bilo lakše. No nakon pola sata bakici smo spominjali mamu jer nas je poslala jedno 100 kilometara dalje od cilja.
Nekako smo ipak našli mjesto gdje se održava koncert. Dobro je rekao Inspektor Blaža da tamo svo stanovništvo stane na binu. Nekih 100 kuća i sve uz jednu cestu. Reko jebote gdje će ovdje biti festival. No kad smo vidjeli binu gigantskih razmjera shvatili smo da je ipak nešto veće po srijedi. Našli smo našeg domaćina gospodina Mirka koji nas je častio pivom na čemu mu se uistinu zahvaljujemo. Inače organizator ima softwersku firmu a ovo sve radi iz ljubavi (jer je upad džabe a produkcija baš i ne vjerujem da je jeftina) prema rodnom kraju. Tamo je već bila ekipa iz Van Gogha, Irina, Alogia itd...
Kažu da je veče prije bilo preko 5000 ljudi. Ful mi nije jasno odakle se pojave svi ti ljudi al i to veče je isto bilo brdo naroda. Svirka je bila jedna od boljih. Razglas i oprema na svjetskom nivou. Malo smo ipak bili u grču jer nije ti se baš lako opustiti mada što reče organizator taj kraj nije opterećen nacionalističkim uvjerenjima. No ipak smo se nakon odgledanog nastupa odličnog cover/tribute AC/DC banda, BAND X iz Zemuna (koji nebi vjerovali u originalu sviraju i pjevaju popularne australce) lagano uputili kući jer ipak šta ti znaš iza po noći kad se ekipa napije a Van Gogha ćemo upratiti neki drugi put. Put kući smo prošli mnogo jednostavnije nego u dolasku (jer je bio mrak) i samo smo jednom malo zalutali. Veliko iskustvo moram priznati no sve u svemu super organizacija i domaćini.
To je ujedno i bio naš zadnji ovoljetnosezonski nastup jer sada ipak moramo skupiti još samo 20.000 kuna i dovršiti snimanje prvog CD-a (eto vam prilike sponzori;)).