Marketing
Mreže za ljude
Loviti ili biti lovina? Izbjeći ili se prepustiti? I dok vješti ribari znaju kada, gdje i s čim, oni koji tek to pokušavaju biti, tek se uče, a nerijetko i griješe. Kada se mladić sprema zavesti djevojku (ili djevojka mladića), plete finu mrežu, poput pauka (možda i ružičastu), ali ipak dakako s ljepšom namjerom. Svaki dan smo na neki način lovljeni, a možda i sami lovimo, no to nije razlog za paranoju, to je jednostavno život. Ovaj prizor sušenja i popravljanja ribarske mreže ljetos mi je „zapeo za oko“.Ma koliko u tehnološkom smislu čovječanstvo napredovalo, ipak se još uvijek služimo primitivnim oblicima lova (kao nekada davno prvi ljudi koji su živjeli od lova, ribolova i sakupljanja plodova) pa su eto mreže još u uporabi. Istina je da su ljudi društvena bića koja vole biti u nekakvim manjim zajednicama (klubovi,stranke, udruge,…) no katkada nas (primjerice kao u vremenu predizborne kampanje) drugi pokušavaju uvući u svoju interesnu mrežu i poistovjetiti sa svojom skupinom. Recimo da je baš sada „zatišje pred buru“ i da se suše te mreže kojima će nas željeti uloviti političari za koji mjesec. Isticanje prednosti i skrivanje mana, razni oblici podilaženja biračima (do kojih je nekima stalo samo kada trebaju njihov glas). Čuvanje vlastitih pozicija ili želja za osvajanjem tuđih. U ratu i ljubavi navodno su dozvoljeni i „najniži udarci“. Osvojiti vlast ne može onaj koji to ne želi i nema jasnu viziju kako to učiniti. U nečije mreže rado će neki ljudi i sami ulaziti i dovoditi druge (neće ih se trebati tražiti po teško dostupnim mjestima). Tamo gdje je veća populacija ljudi, tu je više glasova birača, i tu je najbolji „ulov mrežama za ljude“. Razni stratezi pojedinih stranaka (politički ribari) već imaju dovoljno iskustva iz prethodnih godina, no stječe se dojam da će najbolje loviti one dvije skupine (HDZ i SDP) koje imaju najbolju „ribarsku flotu“, (no i oni manji uvijek se razigraju u to doba kao i veliki, pa čak budu i zadovoljni manjim ulovom). U početku demokracije (ma što to značilo kod nas) imali svi podjednake šanse u tada vrlo nepovoljnim okolnostima. Sada je svima lakše (more je mirnije). Ipak kao što na moru dođe nevera, tako se i lov dogodi, pa i prođe i život ide dalje. Neke ribe su premale za mreže, a neke su toliko velike da ih probiju i čak oštete. One najmudrije znaju kad treba biti u jatu, a kada se od njega treba izdvojiti na vrijeme (pa možda čak i pridružiti se protivnicima). One standardne veličine koje se drže jata, zapravo su najlakša lovina pa se čak lako love na gotovo uvijek standardne mamce, pa čak i bez njih. Sportski ribolovci (oni koji primjerice love ribu s kraja ili udicom iz barke) reći će: „Pa to nije fer, najlakše je tako baciti mreže ili eksploziv i eto ti ulova. Treba znati nadmudriti ribu.“ Veliki „igrači“ neće se osvrtati na takve filozofije, jer njima je bitna količina, masa i dobra zarada od svega toga.. Za kraj evo primjera kako uloviti veliku ribu i bez mreže. Da bi ulovili veliku ribu u moru za ješku (mamac) trebate staviti malu ribu. Da bi uhvatili malu, morate staviti primjerice morskog crva. Što mislite koji je mamac za morskog crva? (Ta riječ je vrlo degutantna). Možete naravno pokušati i drugačije, primjerice sa mesom školjke ili već nečim drugim. Bisto vam bilo ako ste ribolovac( i mutno vam bilo ako ste lovina) i da naravno, čuvajte se mreža za ljude.Da riba vidi mrežu nikada ne bi u nju ušla.
Post je objavljen 28.08.2007. u 14:38 sati.