dan 4
28.08.2007. “Ljubav, sex i rock’n’roll”
Nedavno su objavili po svim novinama kako su kojekakvi stručnjaci izjavili, otkrili ili što već da će kroz dvije tri generacije sex napokon u potpunosti biti stvar ugode, a ne ono što su više-manje roditelji nazivali RODAMA. Pitanje je samo hoćemo li preživjeti do tada. Mislim, kako se sada brinemo o Zemlji, ...
Uglavnom. Zanima me pitanje nevjere. Čitam jutros na forumu - tip predloži situaciju kada raskine s dečkom i pofuka zajedničkog prijatelja – smatra li se to preljubom. Negdje tijekom evolucije ljudi su prestali voditi svoj život na način da ugađaju sebi. U školi je jedino bitna ocjena, u srednjoj je bitno da uloviš pravi fakultet, pa posao koji ti donosi brdo love, pa sretan i divan brak te dvoje djece, idilični nedjeljni ručkovi. Ako smo svi tako sretni, zašto se onda sve više i više brakova raspada, na riječ “ljubavnik” nitko više ni ne trepne, a šara li se šara naveliko i naširoko. A da ne govorim o tome da je najbitnije od svega da je brak dogovor između dvije osobe suprotnog spola.
Ako stvarno pređemo preko te umjetne idile i opustimo se, svima će biti ugodnije. A za sve je kriv sex. Zamislite zajednicu u kojoj ljudi vole i seksaju jedinke do kojima im je stalo bez straha da će im netko sjest na vrat. Mislim, svatko od nas će uvijek imati roditelje koji će pak uvijek imati još jedno pitanje i prijedlog na ama baš svaki pokret koji mi napravimo. Međutim, samo zamislite da živimo u društvu gdje ti nitko ne smeta, nitko ne zabada nos u tvoja posla. Imaš partnera, posao, novaca dovoljno za hranu, piće, pokoji izlet, što ćeš više?
Budimo realni, seksualna energija je definitivno najizraženija od svih, barem u našem svijetu. Kada nisi zadovoljan s TIM, ništa ti ne valja. Koliko vremena provedemo razmišljajući o tome gdje smo fulali s odnedavno bivšim partnerom, zašto nas nitko ne želi – a sami smo nekoliko sati, kako me danas nitko nije pogledao na ulici? Koliko zapravo volimo sjediti i plakati nad našim jadnim životima, a sami smo si krivi. Teško je to priznati, stati na loptu i započeti svoju utakmicu. A i toga smo svjesni, no ipak si uzimamo pravo da smetnemo tu činjenicu u neku daleku i duboko zakopanu ladicu, sjednemo i ... plačemo.
Trik pitanje - Koliko vremena provedemo tražeći sekunde pornografije na internetu? Ništa puno, samo 10ak sekundi, tek toliko da vidimo kako to zapravo izgleda, da utažimo onu nevinu glad? A kasnije... kasnije se osjećamo krivi jer smo napravili nešto ružno, nešto što nije po propisima... i u tom trenu zaboravljamo kako smo se dobro osjećali gledajući tih par grešnih sekundi. Nitko nas nije vidio, nitko nas nije čuo, posve smo sigurni u trenutku kada počnemo paničariti i time puštamo društvo da opet uđe kroz onaj mali prozor u naš mali svijet. I opet smo na nuli.
A koliko puta nam netko jebozovan stoji pred nosom, a mi nećemo reći ni riječi. Sram nas je? Pod pritiskom smo od toliko faktora – hoće li mi reći ne, što će reći oni oko nas? Možda nije dobar u krevetu, možda ne voli jagode...a možda su u šumi.
Živjeti u savršenom svijetu nikad nećemo. Ni mi ni tko drugi, u tome je i čar. Ali smatram da na neke stvari možemo utjecati. Potrebno je truda, ali cilj je nadasve plemenit... sebičan, ali plemenit. Naša vlastita sreća. Mislim da svatko od nas sada treba postati sebičan i misliti malo na sebe. Napravite si nešto fino za jelo u onda uživajte u tome. Nako toga pojedite kilu napolitanki i popijte litru mlijeka. Lezite u krevet s osobom koja vam se sviđa, makar jednom, po skirvečki, zadovoljite želju. Opustimo se, bit će nam svima ljepše.
Post je objavljen 28.08.2007. u 13:02 sati.