...Srpsko-hrvatski rat u Bosni je,ocito,bio zavrsen.Generalni dogovor o podjeli Bosne izmedju Srba i Hrvata,na dva etnicki homogena teritorija,bio je nesto o cemu se vec dugo nagadjalo.Sad se taj dogovor realizirao u praksi,pracen
pokoljima,silovanjima i drugim najsvirepijim zlocinima da bi se stanovnistvo cijelih gradova i sela natjeralo da pobjegne iz svojih kuca.Najveci problem u ovoj srpsko-hrvatskoj nagodbi bili su Bosnjaci,najbrojnije stanovnistvo u Bosni i Hercegovini,zemlji cijim su unistenjem srpske i hrvatske nacionalisticke vodje zeljeli namiriti svoje megalomanske apetite.Zato su,upravo oni,bili glavne zrtve mahnite mrznje,zato se na Bosnjake srucilo ovoliko zlo,s krajnjim ciljem da se taj narod potpuno zbrise s lica zemlje.
Na okupiranim prostorima prezivjeli Bosnjaci mogli su birati izmedju dvije varijante:da pobjegnu negdje u Evropu,u sve brojnije izbjeglicke kampove ili da se zbiju na mali teritorij u centralnoj Bosni,koji su srpsko-hrvatski scenaristi predvidjeli za njihov privremeni rezervat gdje bi taj narod bio prepusten laganom skapavanju i izumiranju na maksimalno prenapucenoj teritoriji,u kojoj bi-osim patnje,ponizenja i nesrece svake vrste-nedostajalo svega...
Pred nadmocnijom silom,jedan za drugim,padali su bosanski gradovi,a stare bosanske carsije nestajale su u plamenu.Ljudi su se,medjutim,i dalje nadali da ce neko dovoljno jak i mocan,ipak,zaustaviti genocid koji se desava u eri elektronskih medija,zahvaljujuci kojima svijet,prakticno,gleda direktni prijenos masovne eksterminacije cijelog jednog naroda.I Colic se nadao,mada mu je razum govorio suprotno.Kome je medjunarodna zajednica ikad pomogla?Svijet je uvijek bio na strani jaceg.Nema nikakve medjunarodne zajednice!Postoji samo medjusobna interakcija mocnih,jakih i bogatih.
Uostalom,niko ne voli poginuti.Koliko je samo Bosanaca izbjeglo iz svoje zemlje da ne bi bilo ubijeno?Zasto bi Amerikanci,ili neko drugi,ginuo kaznjavajuci cetnike?Kakvog bi interesa oni imali za to?Bas nikakvog.
Osim nekakvih maglovitih moralnih nacela,koje niko ne shvata ozbiljno.
Sa stanovista Amerike,ili bilo koje druge mocne zemlje,cijela je Bosna nista vise do nekoliko brda na Balkanu,a
kompletan bosnjacki narod-samo jedno malo egzoticno pleme.
Tempo realizacije srpsko-hrvatske nagodbe bio je,ipak,usporen,zahvaljujuci neobicno zilavom otporu Bosnjaka.
Osim njih,bilo je i drugih ljudi koji su ljubav prema Bosni pretpostavljali iracionalnom zovu na mrznju prema susjedu,u ime(zdravoj pameti neshvatljivog!)zahtjeva da svi u tvojoj okolini moraju sada pripadati istoj naciji,da se mole Bogu na isti nacin,pisu istim pismom,slijede iste obicaje i navike...Da sve bude onako kako u Bosni nikad bilo
nije.
Samo zbog srcane obrane slabo naoruzanih ljudi ova je krvava predstava trajala,evo,vec drugu godinu,mnogo duze
nego sto su glavni kreatori srpsko-hrvatskog razgranicenja bili planirali.Ali,to im ni u kom slucaju nije bilo dovoljan razlog da od svog nauma odustanu.Sve je trajalo usporeno,ali se ipak odvijalo prema dogovorenim nacelima.
Prekonoci su se hrvatske snage povukle iz sjeverne Bosne,iz plodne posavske regije,naseljene vecinom Hrvatima i Bosnjacima,prepustajuci tu teritoriju Srbima,koji su prethodno prekinuli opsadu prelijepog hrvatskog grada,drevnog Dubrovnika.Hrvati nicim nisu ometali srpsko zauzimanje istocne Bosne,a za uzvrat su se Srbi potpuno povukli iz zapadne Hercegovine,odustajuci pritom od najveceg i najljepseg hercegovackog grada Mostara,na cijim je ulicama poceo bjesnjeti krvaví rat izmedju Hrvata i mostarskih Bosnjaka,koji se nisu htjeli pokoriti vlasti novouspostavljene
"hrvatske drzave"u Bosni.
Srbi su u to doba kontrolirali veliki dio teritorija unutar same"hrvatske drzave"i Colic se pitao-sta li ce im Hrvati ponuditi za uzvrat?Da li je to pomoc u zauzimanju Sarajeva,cijoj su opsadi,stalnom blokadom dopreme bilo kakve pomoci braniocima glavnog bosanskog grada,i Hrvati znacajno doprinosili?
Put koji je vodio iz Sarajeva prema moru bio je uglavnom pod hrvatskom kontrolom,ali na nekoliko mjesta blizu grada njegove dijelove drzali su Srbi.Medjutim,on nikad nije u potpunosti zatvoren.Iz sarajevskog predgradja Stup,jedinog
dijela Sarajeva koje je kontrolirala hrvatska milicija,stalno su odlazili autobusi s ljudima,a dolazili kamioni robe.
Uvjet,kojeg su obje strane postovale,bio je da se u vozilima ne smije nalaziti niti jedan Bosnjak.Ova mala staza spasa iz paklenog sarajevskog grotla bila je rezervirana samo za Srbe i Hrvate...
Post je objavljen 28.08.2007. u 12:09 sati.