I gledaj sad šta je bilo. Kako su našeg
Nerončića sunce mu milo (´72.godište) ćapili na licu mjesta, onako u litnjem izdanju, u maji na tregere, mudantama, bermudama i šlapama, tako su ga i sproveli u zatvor. I kako su mu sve druge stvari oduzeli, on je u zatvoru cilo vrime bija u tin istin mudantetinama, istoj maji, neobrijan, neopranih zuba, smrdljiv itd. (bravo policija
ulipšali ste mi dan)
I sad kako prid sud ne može u tom izdanju radi nepoštivanja institucije suda, oni ti njemu nabavili neke štofane duge hlače u kojima je, kako mi frend kaže – ovaj izgledo ko totalni idiot!
(e majkemi, ovo mi je produžilo život)
I sad priča dalje slijedi, sud je valjda saslušao svjedoke i tako to, čak su o njemu i blago govorili, kako im dečko izgleda ok i kako ne izgleda kao neko tko bi palio šume isl. pa je sud sve to uzeo u obzir i odredio - uvjetnu kaznu i tri godine izgona iz Hrvatske!
Drugim riječima tip je za palež pušten na slobodu da ide ća doma i ne vraća se vamo. I sad dolazi ono najžešće (majkemi na ovo san zacenila), nakon izricanja presude sudac pita našeg
Nerončića ima li kakav komentar na presudu i tako to, a ovaj će onako sav pokisa ka pokisla kokoš -
da je presuda u redu ali da ove tri godine izgona ne može ni zamislit i da mu to teško pada jer bi se on tako rado vratio u ovu prekrasnu zemlju!
O majku ti tvoju! Pa naravno da ti je prekrasna kad imaš u njoj šta nekažnjeno palit! Ljudi moji ma jel´vi to možete vjerovat?! O jebo te ludi ćuko o živote! Pa ko je ode lud?!
I sad, na izlasku sa suda, kako je on tu bija sa curom na ljetovanju (a čim je uhvaćen pametna se ženska pokupila za Italiju, pa je osta potpuno sam bez ičega) i onako totalno izgubljen jer ne zna sudsku proceduru - sta se on brinut za svoje stvari jeli, kako će mu to, tko i hoće li mu vratit lovu, novčanik, auto i štatijaznam (vratila bih mu ja nogon u prkno)
I na kraju su mu još ovi naši na sudu skupili koju kunu siće za bus-kartu da ode u zatvor po stvari! Ej ljudi moji! Dali mu lovu za bus!
Ma nema nas svit!
Ni nas a ni ovakvih presuda. Ma ljudi moji! Ma da se meni dočepat jednog piromana! Ma da se meni dočepat jedne ovakve
On bi meni krv pišao po svim onim čukama i vrletima koje je popalio! Prvo bi mi rašćišćavao teren i ona zgarišta di se ni koza ne može uzverat! I to po najvećem čelopeku usrid sedmog miseca kad i kamen gori a mozak pod koson cvrlji!
Sadio bi ti meni sve šta si popalio, razbijao bi ti meni kamen i ručno drobija stine i na plećima uz brdo nosija zemlju i nasipava humus i ukapa sadnice i gojija mladice i sve tako dok ti više nikad ne bi palo na pamet ić´u šumu i iz osvete tuđe potpaljivat!!! Sadio bi ti meni do besvijesti pa čak i onda bi ti meni i u snu sadio i sanjao mladice i sadnice, majkuti tvoju piromansku! E tek ti onda priznajem rehabilitaciju.