...i iako na blogu objavljujem isključivo svoja razmišljanja; ovaj put uz posebnu dozvolu autorice Amar nat, inače vlasnice bloga kojeg sam tek netom otkrila ( lagana.blog ), objavljujem njenu priču, jer mislim da ju je vrijedno pročitati... nadam se da će vam se svidjeti, kao što se svidjela i meni...
Priručnik za djevojčice
-uvod
Bilo bi dobro kad bih mogla svojoj djevojčici reći neke tajne iz svijeta odraslih koje ja nisam znala na vrijeme. Da sm ih znala, možda bih bila mogla preduhitriti mnoge probleme, možda bih bila pošteđena životne škole, one škole u kojoj se uči na vlastitim greškama, sazrijeva na vlastitim mukama. Možda bi ona, kad već nisam ja, mogla do zvijezda stići zaobilazeći tnje. Možda bi bilo dobro da joj kažem to što sam spoznala, ali, ponekad teba čekati pravi trenutak za takve govorancije, a možda ni ona ne bi mene slušala ni čula, kao što ni ja nisam čula ono što su mi pokušavali reći ljudi kojima je do mene bilo stalo.
Svatko od nas, ljudi, ima više-manje iste želje, više-manje iste životne planove, slične ideale, slične dubuke skrivene čežnje, iako jedni drugima izgledamo tako različitima.
Svi mi želimo da nam u životu dobro ide, da budemo zdravi i snažni, da nas cijene ljudi do kojih nam je stalo, da nas uvažavaju i oni koje samo površno pozanjemo. Svi mi želimo da budemo omiljeni u društvu, da imamo iskrene prijatelje na koje možemo računati. Želimo da svojim izgledom ostavimo pozitivan dojam na druge, da prikrijemo neke sitne nedstatke, da istaknemo najljepše crte našeg lica i tijela, vjerujući da nam to daje snagu. Želimo da nas vole, da razumiju naše osjećaje, da nam drugi uzvraćaju pažnju koju im posvećujemo, da nas razumiju, da nas uvažavaju, da nam se bar ponekad dive. Ako smo djeca, raduje nas kad nas pohvale kako smo dobri, ako smo roditelji, raduje nas kad pohvale našu djecu...
Savršenstvo je ono čemu težimo, svi do jednoga, bez obzira na to što to savaršenstvo za svakog od nas izgleda drugačije. Vjerujemo da nam savršenstvo daje moć, stabilnost, red u životu, i da će taj red dovesti do ostvarenja onih najdubljih naših čežnji, dovesti nas na najviše postolje kada se budu dijelile medalje za Najboljeg Čovjeka ili Najbolju Ženu, ili Najbolju Majku, Kćer, Sina... Ali...
Ali...
*******
Priča prva:
Savršena
Prije nego što je postala Lagana, Lagana je bila Mala. Tako su je zvali oni koji su bili Veliki.
E, ti Veliki su Malu učili svemu što je trebala naučiti savršeno raditi.
Začiniti salatu, onako ni previše ni premalo, nego savršeno. Ako je i falila koja kap ulja, a uvijek je falila, Veliki Otac bi odmah upozoravao: Kad bi bilo još jedne kapi ulja, bila bi to savršena salatica. Ovako, je šta je. Malo ti fali smisla za harmoniju okusa.
Učili su je glancati stakla, savršeno, bez mrlja. Ako je i bilo koje mrlje, a bilo je uvijek, Velika Majka je odmah upozoravala Malu: Šta's ćorava? Šta ne vidiš onu mrlju? Malo si šlampava! Trebala bi bit pedantnija, ako želiš biti moja svaršena kćerka.
Učili su je da treba bit emancipirana, a emancipacija kao prvo znači da treba završiti škole, što veće. I tako je Mala vrijedno učila u namjeri da postane emancipirana obrazovana suvremena žena za treći milenij, pa je nosila doma petice. Poželjno je bilo da donese bar ponekad koju šesticu, a ako baš nikad nije bilo šestica, a nije ih bilo, odmah bi Veliki Brat mudro savjetovao: Slušaj, Mala, sve je to u redu, ali ja sam doma donosio šestice, znaš. Mogla bi i ti da si se samo malo više trudila. Malo si se ulijenila.
Kad je malo porasla, taman toliko da dohvati šećer s visoke police bez penjanja na stolac, Odrasli su zaključili da je došlo vrijeme da Mala počne učiti peći kolače, i to jako fine kolače po bakinim receptima. Tijesto se moralo dignuti toliko da bude četverostuko. Ako se ne bi diglo četverostruko, a ne bi se diglo, Velika Baka bi s izrazom prikrivene brige, da ne uplaši Malu, sa smiješkom punim razumijevanja i sažaljenja upozoravala: Slušaj, Mala, nećeš se nikad udat ako ti se tijesto ne digne četverosrtruko. Trebaš to još bolje mijesiti. Lupaj jače, pa će biti savršeno.
I tako, u strahu da se neće nikad udati, da je nitko neće htjeti, Mala je vidjela da s vragom nema šale, pa je morala postati Savršena. Trudila se, upirala, stiskala zube, ali nije odustajala. Sve je radila savršeno dobro, toliko savršeno da je sve čega bi se dotakla ispadalo jednostavno savršeno.
Tako savršena, uspjela se ipak nekako udati. I to ne za bilo koga, nego za Savršenog. Tako je to i moralo biti. Savršeno.
Post je objavljen 28.08.2007. u 10:27 sati.