Dobro došli amo opet najdraži moji, tako sam nekako sretan jutros pa rekoh samome sebi:
"Ajmo Ddadd, kakav ZEN, kakve pjesme, malo humora se traži!"
I tako sam vam odlučio ispričati o tome zašto se u kampu ničeg nisam bojao. Nisam se ničeg bojao zbog jedne dražesne krhke mlade djevojke kose tamnog zlata. Nije tu bitnu ulogu igrala činjenica da nas je ona od mačaka lutalica mogla zaštiti svojim švicarskim nožićem ili MAG LITE baterijskom svijetiljkom. Ne, tajna nikako nije bila ni u njenim borilačkim vještinama (kojih nema), niti u njenom velikom vojnom pištolju (jer ni njega nema), a bogme niti u njenoj bezbol palici. Ako i ima bezbol palicu, nju nije ponjela na kampiranje!
Da najdraži moji, pogodili ste! Osjećao sam se sigurno jer je toj drago mladoj dami majka apotekarka! Drugim riječima, majka ju je opskrbila golemom vrećom kojekakvih tableta, kapi, krema i masti za svaku priliku! I bogmeč je vrijedilo! Spasila mi je život (ako ćemo već pretjerivat, nek to bude sa stilom...go Ddadd go! :D )!
Bilo je to ovako:
Prvi dan kad smo došli stao sam pri ulasku u more na oštar kamen! Odmah pa krvavo, pa kako bi to uostalom drukčije moglo biti kad je Ddadd blizu! Unatoč tome što je zbilja curilo ipak sam se bacio u more i pravio se da se ništa nije dogodilo. Kad sam nešto kasnije izišao iz vode mogao sam samo ustvrditi da je krvarenje prestalo, i ta epizoda bi, da se mene pitalo, bila završena priča. Ali mene se nije pitalo...u priču su se uplela jedna dražesna majušna bića, mnogo njih...bića koja mi zovemo mikrobi :-)
Dva dana kasnije proveo sam skoro pa besanu noć zbog jake boli u prstu. Ujutro sam pogledao prst i imao sam što vidjeti! Rana je bila posve otvorena! Nigdje gnoja ili nekih nuspojava poput otečenosti, ali ipak je bilo neobično vidjeti dva dana staru ranu otvorenom. I zato sam se prvom prilikom obratio plavom anđelu:
"Čuj, imam na nozi ranu kojoj prijeti infekcija. Imaš li štogod za to?"
Djevojka na taj moj upit nije ni riječ rekla već se samo zavukla u svoj šator i vratila sa svojim super sakom. Zavukla je ruku, prokopala malo i izvuka je neku majušnu mast. Pružila mi je tu mast i ja sam od smijeha skoro pao na guzicu!
Naime, na tubi je pisalo:
"Mast za rane kojima prijeti infekcija!"
Ne trebam ni napominjati da je cura od tog trena bila gotova, naš Sport Billy. Sad kad bi netko od nas primjetio prištić na nosu otišao bi ravno do nje i pitao nešto poput:
"Čuj, imaš li štogod protiv bubuljice na lijevoj strani nosa?"
A ona bi sa smiješkom zavukla ruku u vrećicu i časkom izvukla "Mast za bubuljice na lijevoj strani nosa".
Tako je to bilo, sve je istina ne zvao se ja Ddodd, časna pionirska!
Sve mi vjerujete...jel tako najdraži moji? :D
Vaš Ddadd :)
Post je objavljen 28.08.2007. u 08:20 sati.