Republikanska Aragonska ofenziva – kolovoz / listopad 1937.
Republikanski napad počeo je 24. kolovoza i to bez topničke i zračne priprave na osam udarnih točaka. Sjeverno od Zaragoze napadnute su tri točke, dvije točke između Zaragoze i Belchitea, te još tri na jugu. Republikansci su za napad angažirali 80 000 vojnika, 100 tenkova i 200-tinjak zrakoplova. Prvo su pala sela Quinto i Codo, sjeverno od Belcitea. Kod Fuentosa republikanske postrojbe nasilno su prešle preko rijeke Ebro, a Mediana im je u ruke pala 26. kolovoza. Žilav otpor nacionalističkih postrojbi koje nisu imale nikakvu potporu potpuno je iznenadio republikanske zapovjednike i sovjetske savjetnike. Kada su republikanski vojnici ušli u grad Belchite na zidu su pronašli ispisano: 'Za svakog ubijenog 'crvenog' vojnika godina dana manje u čistilištu.' Nacionalisti, njih oko 300-tinjak hrabro se i žilavo odupiralo u Belchiteu Republikancima kojih je bilo oko 2000, a grad je pao tek nakon što su Republikanci uništili vodovod, pa su Nacionalisti ostali bez vode. Žega je bila nesnošljiva, pa je bez vode bilo nemoguće uopće izdržati. No, ovaj puta Nacionalistički stožer nije počinio istu grešku kao kod Brunetea. Sada se ofenziva nije prekidala zbog malenog grada Belchitea koji je bio u okruženju. Nakon kraćeg vremena uz 15 postojećih zrakoplova tipa 'Heinkel', Nacionalistima je stigla nešto jača zračna potpora, u vidu 40 lovaca, 20 bombardera i 20 prijevoznih zrakoplova. Bombarderi su bili tipa 'Savoia 79', a lovci tipa 'FIAT' pod zapovjedništvom zračnog asa Garcie Morata. S madridske bojišnice kao pojačanje poslani su Barron s 13. i Buruaga sa 150. nacionalističkom divizijom. Barron je sa svojom 13. divizijom zadržao prodor Republikanaca sjeverno od Zaragoze, a Buruaga je sa svojom 150. divizijom pokušao deblokirati okruženi Belchite, ali nije uspio. Nakon ovih teških bitaka republikanske postrojbe prešle su u defanzivu. Jedino je Lister pokušao neobjašnjiv i neopravdan upad s tenkovima tipa BT – 5 u grad Fuentos. Republikanski stožer uopće nije bio zadovoljan učinkom svojih postrojbi koje su uspjele zauzeti samo nekoliko manjih mjesta, ali otpor nacionalističkih vojnika doista je bio hrabar i žilav. Već 1. rujna nacionalisti su poduzeli drugu ofenzivu na sjeveru i to protiv Asturije. Ofenzivu je poduzela nacionalistička Armija Sjevera pod zapovjedništvom Davile, a njegovi operativni zapovjednici na terenu bili su Aranda i Solchaga. Talijanske divizije bile su povučene iz sastava Armije Sjevera, a zapovjednici navarskih brigada ostali su brigadiri koji su se iskazali u bitkama kod Santandera. Zapovjednik nacionalističkog topništva i dalje je bio Martinez de Campos. Nacionalističke postrojbe raspolagale su s 250 zrakoplova i 250 topova raznih kalibara. Nasuprot tim nacionalističkim snagama stajale su slijedeće republikanske postrojbe: ostaci republikanskog 14. korpusa pod zapovjedništvom brigadira Galana, a to je bilo jedva oko 10 000 vojnika, 250 teških strojnica i 30-tak topova, te republikanski 17. korpus pod zapovjedništvom brigadira Linaresa koji je brojao 35 000 vojnika, 600 teških strojnica i 150 topova, a u stožeru su bili i sovjetski časnici, točnije general Gorjev s još 26 sovjetskih časnika raznih specijalnosti. Vijeće Asturije, sa sjedištem u lučkom gradu Gijonu, smijenilo je dotadašnjeg glavnog zapovjednika generala Gamira i na njegovo mjesto postavilo brigadira Aolfo Pradu koji je odmah sve poduzeo da reorganizira svoju armiju ustrojenu od deset republikanskih divizija.
Post je objavljen 27.08.2007. u 22:43 sati.