Marketing
..nema naslova..
Zašto ovaj post nema naslova?Jer ne postoji SAMO jedan naslov koji bi se odnosio na sve o čemu namjeravam pisati...Sad vi mislite da ću pisati nešto extra,ali neee....Ja ću vam opet dosađivati s tim kako mi je bilo vami...U subotu...hahaha...
..
Išli smo van Elvira,Roberta i ja...Sahida je trebala doći poslije posla...Žao mi je šta L i R nisu išli ali ok...Bit će još prilika..Ja sam trebala ići kod stare po pare (pazi rime eeej.
..) i onda u pivnicu ali pošto se gospođicama nije dalo hodati ja sam sama izašla na prvoj plaži,a one su išle do Girandelle.Da je bus vozio i za U pivnicu,vjerojatno se one ne bi bunile...Ljenčine jedne...I riješim ja biznis sa starom i krenem prema rivi da dam Sahidi njenu robu koju sam joj nosila za van.Vrtila sam neki film u glavi da će baš biti super večeras i da ćemo se cool provest...Nisam uopće mislila na NJEGA!!Nekim čudom...I dam ja to Sahidi i krenem prema pivnici..Putem su me izludili svi one komentari sa strane,zvižduci,fućkanja i ostala sranja.I hodam ja (najbrže šta sam mogla),ne kužim nikog ispred sebe pa vjerojatno da je i prošao netko koga poznam,ja ga ne bih skužila...Odjednom,dignem pogled,kad ono ON!!Uuu jebote...Pa kud baš sad?!A dobro ajde,nisam se baš toliko bunila...hehe 
Di ćeš,kud ćeš,ono padne spika,malo grljenja,ljubljenja (kao da smo neki par...) i krenemo mi skupa prema pivnici,a on je u stvari trebao ići na rivu ali ok...I krenemo mi..Putem smo pričali neke gluposti,smijali se,gledali pa opet smijali i tako.Kao najbolji frendovi..Kad evo ti ove dvije sjede negdje na pola puta između pivnice i svjetionika..Normalno da su se počele kesiti..I onda sam tamo trebala sjediti jer se ove dvije nisu htjele dignuti a ovaj je počeo motat cigaru...I nikad kraja..Konačno krenemo prema toj jebenoj pivnici..Cijelim putem ili je samo on pričao ili Roberta..Samo sam se lupala majicom po glavi jer ih nisam mogla slušati..Elvira se naravno samo cereka...
...Al ok,preživjela sam..Konačno PIVNICA!U tom trenutku nikad mi nije bila draža..
..On se naravno izgubi kod nekih frendova..Uglavnom,mi popile cugu,ja platila i krenule mi..Onda sam skužila da bi ipak trebala ići pozdraviti ga pa sam rekla curama da idu jer da ću mu samo ja reći bok pa da ću ih stić jer se stvarno nisam mislila zadržavati...Ali malo po malo...Nisam mogla otići,bilo mi je tako lijepo s njim i onda nakon što me Sahida zvala sto puta,odlučih teškog srca krenuti.Ja sam krenula u Lunu,a on na nekakav privatan party na Golubijeri.Zvao me tisuću puta da idem ali kad stvarno to ne bi ispalo dobro...Da spavam u Rapcu,onda da,ali ovako...Ok,pomirila sam se sa sudbinom.Došli smo u Lunu,sve puno..Nemaš se di okrenut..Dobro da se poslije malo razišlo..Oko dva nisam više znala šta da radim..U dva i pol sjednem na stolicu do nekog full slatkog lika ali stvarno me više ništa nije bilo volja...U dva i četrdeset samo šta ne zaspem..U dva i četrdeset pet UZBUNA!!!ON je opet došao!!Ma kako?Zašto?Šta on radi tu?Zašto nije na Golubijeri?Ma to ne može biti ON!!Ma to definitivno nije on....Ali je!!I ja sam ga sad skužila.Stvarno je ON..Ne mogu vjerovat..I onda je došao do mene..Već znate šta smo opet radili da ne pišem opet sve...hehe..
.....
...
Nisam ni skužila da je nestalo ljudi u Luni kad ono svjetla se pale...Šta ćemo sad??Tek je tri i petnaest a bus je u četiri i pol!!Ali meni nije falilo ideja......Ove su išle sjest ispred Lune a ja i on smo išli šetat..A u stvari smo cijelo vrijeme sjedili kod svjetionika...Da ne mislite da smo se cijelo vrijeme grlili i ljubili,mi smo i pričali...Dok nije došao Alex i prijetio mu da će najebat ako mi slučajno ˝naudi˝-hvala Alex na podršci,ali stvarno nisi trebao...Pričali o tome kako se on vratio s Golubijere samo zbog mene (možeš mislit..),kako je sretan šta me našao (možeš mislit..),kako mu se sviđam (možeš mislit...) i sve naj,naj...Uglavnom,moj ego je samo rastao i rastao...Hehe.....Ali moram priznat da i ima nešto istine u tome..On je ono šta sam ja tražila u svakom dečku i šta je još važnije ima one kemije među nama,kužimo se bez riječi i to je to...
..
Curke me zovu da krenemo prema busu i ajde..nagovorila sam ga da ide sa mnom makar do Andree,a na kraju je sa mnom i bus čekao..S tim da smo sjedili na nekim klupicama kod paintballa i gledali zvijezde..Iskreno,zvijezde mi nikad nisu bile nešto...Rekla sam mu.˝Pa to su samo kamenja koja svjetle zbog tog što i Mjesec svijetli..˝On je rekao:˝Ajde sjedni ovdje,pogledaj ih i kaži da su samo kamenja...˝Imao je pravo,nikad nisam vidjela ljepše nebo u životu..Izgledalo je kao ono nebo iz Titanica kad se ova hoće bacit s broda,a moj slatki Leonardo DiCaprio pali cigaru na klupici i gleda u TO nebo...Nešto prelijepo...I tome je došlo kraj..Ja sam ušla u bus a on se izgubio..Svemu lijepom dođe kraj,pa tako i ovom..Al dobro..Barem ću se imati nečega sjećati..Nečeg posebnog.Nisam vjerovala u ljepotu života ali sada vjerujem...Sitnice čine život ljepšim..Držanje za ruke..Poljubac..Osmijeh..Zagrljaj..Jedna riječ...Klupa u mraku..Pa i tisuće zvijezda na nebu..Za tisuću puta najljepšu noć u mom životu..Valjda ću jednom to ponovo doživjeti,a do tad će me na to prisjećati njegovi ugrizi na mojim leđima..
Ljudi,uživajte dok možete...Voli vas vaša Tamara....
Post je objavljen 27.08.2007. u 17:45 sati.