Prije tisuću godina, unutar tzv. starog vijeka, ljudi su koristili glazbu da pomognu sebi u radu i olakšavanju bolova. O tome postoje zapisi kod Grka, Egipćana, Perzijanaca i drugih kulturnih naroda.
U Starom zavjetu spominje se da su zidovi Jerihona srušeni zvucima trube, a da su piramide građene uz pratnju glazbe. Zapisano je, nadalje, da su robovi na galijama veslali uz pomoć pjesme. Poznato je da su se vojske, u svim vremenima, služile glazbom i pjevanjem u svrhu bodrenja.
Od Platona do Schellinga, Schopenhauera i Nitzschea, glazba se u filozofiji često smatra najvišim oblikom umjetničke kreacije te ta “kupelj duha”, koja čovjeka čisti od svega svakodnevnog (Schopenhauer), izražava po tim teoretičarima najsuptilnije i najnematerijalnije ideju ljepote.
Uz magijske obrede
Društveni karakter glazbe jasno je istaknut u njezinom povijesnom razvitku. U prvobitnoj društvenoj zajednici glazba prati radne pokrete, magijske obrede, dionizijske svečanosti i druga zbivanja. Postoji niz estetičara i filozofa (Nietzsche i dr.) koji smatraju da se i prvobitna tragedija rodila iz duha glazbe. U daljem razvoju crkve i samostani kultiviraju glazbu.
Glazba ima izravne psihičke učinke na ljude, a i druga bića nisu ravnodušna. Biljke također mogu reagirati na neki određeni ton. Glazba može utjecati na dišni sustav i krvotok te povisiti ili sniziti nadražljivost organizma. Ona također djeluje na žlijezde s unutarnjim lučenjem te na tonus poprečno prugastih mišića.
Glazba djeluje na podsvijest čovjeka. Ona utječe na osjećaj i raspoloženje, može uzbuditi, provocirati, smirivati. Iz svega se vidi da glazba ne služi isključivo za zabavu. Kako svaka vrsta glazbe ne može služiti u terapijske svrhe, tako ni svaka glazba ne može služiti u svrhu poboljšanja radne atmosfere. Zato je potrebno upotrebljavati tzv. “programiranu glazbu”, koja postoji mnogo duže nego što je poznato. Najvažniji za razvoj programirane glazbe je slijed činjenica da akustični podražaji mogu imati fiziološki i psihološki ozbiljan učinak na čovjeka.
MUZAK, američka kompanija s najvećim iskustvom na području funkcionalne glazbe, sastavlja na ovaj način svoje glazbene programe: iskusni programski stručnjaci analiziraju i procjenjuju svaki uzeti glazbeni komad po tempu, ritmu, instrumentiranju i za to potrebnom orkestru. Oni sastavljaju program od 15 minuta. Svakih 15 minuta program je tako oblikovan da priopćava određeni stimulans. Posebnom tehnikom snimanja ublažena je zvučnost najviših i najnižih tonova, tako da su tonovi srednje visine došli potpuno do izražaja. Programska djelatnost u stimulatorskom smislu složen je proces, jer na njega utječu mnogi faktori čije su glavne komponente već navedene.
Sklad ugodnih tonova
Glazba (prema grč. musike) je umjetnost koja pomoću tonova, neposredno i izvanprostorno, izražava različita osjećajna ili voljna raspoloženja i odražava određene trenutke same zbilje. Osnovni elementi na kojima je izgrađeno glazbeno djelo jesu: melodija, harmonija, polifonija, boja, oblik i ritam.
Za glazbu možemo kazati da su i tonovi u pokretu, a to nazivamo tempo, koji je najčešće 60–130 pokreta u minuti. Povećanje tempa jedne tipične tonske grupe uzbudilo bi slušatelje. Na odgovarajući način, usporavanje tempa ima suprotno djelovanje.
Ritam je druga komponenta i osnova glazbe. Može biti više ili manje stimulativan.
Treća komponenta je instrumentacija. Mora se napraviti skala tonalnog efekta. Najslabiji su tonovi gudačkih instrumenata, nešto više se ističu drveni puhački instrumenti, a dominirajuća, su s punim djelovanjem, limena glazbala. Sastavljanje te grupe glazbala s odgovarajućim tempom i ritmom daje mnoge mogućnosti daljeg razvijanja.
Četvrta komponenta je veličina orkestra. S tim se ne misli na jačinu zvuka, već na dubinu zvuka koju donosi veći orkestar. Ti su aranžmani isključivo programirani kao funkcionalna glazba. Za postizanje efektivnog programiranja potrebne su godine iskustva i rada stručnjaka. Dokazano je da je radna aktivnost najmanja u sredini radnog vremena, tj. prije pauze, ali da se poboljšava pred završetak radnog vremena. Sastavljanje glazbe ima veliku ulogu u svome djelovanju. Neprekidna glazba može vrlo lako dovesti do monotonije. Istraživanja su dokazala da se efekt, odnosno optimum, može postići ako se funkcionalna glazba izvodi tri do četiri sata u osmosatnom radnom vremenu. U pravilu se izvodi 15 minuta glazbe, 15 minuta pauze. Ako su zbog osobitosti posla potrebni kraći glazbeni inserti, bilo bi preporučljivo da se u svakoj polovici radnog vremena daje samo jedan blok igrane glazbe ograničenog trajanja.
Opasnost od monotonije
Glazbeni znanstvenici mišljenja su da djelotvorna proizvodna glazbena služba ima oko 4 500 programa. Ta glazbena biblioteka mora biti nadopunjavana i proširivana negdje s oko 400 programa godišnje.
Racionaliziranje i mehaniziranje radnih procesa doveli su do toga da na tijelo i duh čovjeka rad djeluju monotono, jer monotona djelatnost dovodi do lake dosade i zamora. Male smetnje i zastranjenja, koja se inače ne zapažaju kod radnika, mogu se zbog monotonije uvećavati i izazivati nezadovoljstvo. Jedna od najvažnijih komponenta čovječnosti u industriji je uklanjanje monotonosti rada. Monotonija rada može radnika dovesti u stanje teškog, gotovo hipnotskog sna i lako prouzrokovati nesreće. Za pogonsko rukovodstvo najmanje su poželjni dosada i umor u radu, jer je nezadovoljni radnik loš radnik i često mijenja radna mjesta. Dosade i razočaranja kod svakidašnjeg rada dovode do nezadovoljstva i zamora i do nesvjesne napetosti. Za borbu protiv te pojave predlažu Wyat i Lang primjenu glazbe, obrazlažući time da ritam vodi do ugodnog raspoloženja, koji je povoljna pozadina za proizvodnju. Glazba će, bez sumnje, biti primjenjivana u sve većoj masi kako bi rad bio privlačniji, a proizvodnja veća.
Inače, glazba u industriji i glazba u medicini mogu se razmatrati kao posebna poglavlja istog predmeta funkcionalne glazbe. Pod funkcionalnom glazbom podrazumijevamo onu glazbu koja, kad se pravilno primijeni, dopunjava specifične strane druge, a ne samo zabavu i zadovoljstvo.
Glazba i čokolada
Druženje glazbe s radom prilično je dugo, ali koncept glazbe u industriji nešto je noviji. Prvi pokušaj takve primjene bio je 1915. godine, od strane Thomasa Edisona. Godine 1935. prikazan je detaljan eksperiment primjene glazbe u tvornici čokolade. Efekti glazbe na dosadu i umor bili su mjereni u terminima s visinom proizvodnje, a dokazano je da je to imalo značajne važnosti za cjelokupnu proizvodnju.
Godine 1942. prof. Harold Burris-Meyer (SAD) objavio je članak o glazbi u industriji koji je pridonio uvođenju glazbe u industriji. Burris-Meyer je svojim radom pokazao da se uporabom posebno programirane glazbe otklanjaju nedostaci u poslu, izostajanja s posla te raniji odlazak s radnih mjesta.
Stotine tvornica unijele su glazbu u svoj proizvodni proces. Do 1943. godine u Engleskoj je velik broj tvornica (oko 90%) upotrebljavao glazbu za vrijeme rada. Sve tvornice bile su opskrbljene glazbenim sistemima kao preventivnim mjerama od napada iz zraka. Zato je bilo relativno jednostavno uvesti glazbu sviranu preko ploča ili emitiranjem BBC-a, koji je već u to vrijeme emitirao programe u industrijske svrhe.
Nakon završetka rata pitalo se da li nastaviti s emitiranjem glazbe u industriji, i provedena je anketa pokazala da je 92% anketiranih bilo za to da se nastavi s emitiranjem glazbe. Isto je zaključeno i u SAD-u.
Dokaz o korisnosti glazbe u industriji najbolje se demonstrira na radu koji se ponavlja. Moderne proizvodne hale imaju poslove koji se ponavljaju, a glazba radnicima pomaže u odstranjivanju pospanosti, zatim u uvjerenju da uprava misli o interesu radnika, uz značajno podizanje radnog morala.
Rad koji se ne ponavlja u jednoj tvornici zahtijeva malo intelektualnog rada – napora, pa uvođenje nekoliko perioda glazbe svaki dan pokazuje priličnu vrijednost. Gdje su uključeni značajni intelektualni napori, glazba može i štetno djelovati na proizvodnju. Kao što se može naslutiti, “uredska” glazba može biti mekša, bez pravilnih ritmova, s malo dinamičnih promjena i bez riječi. Podjednake su koristi primjenjivanja glazbe (funkcionalne) u tvornicama i uredima. Mjerenja su nešto različitija zbog težine mjerenja mentalnih napora.
Sva radna područja u tvornici moraju biti akustično dobro pokrivena, zvučnici moraju biti smješteni ovisno od smještaja strojeva, da bi se dobio svagdje isti zvuk. Zatim treba usmjeriti volumen, koji treba uskladiti prema jačini buke strojeva.
Suradnja medicine i industrije
Čine se široki napori i pregledi među zaposlenima. U istraživačkim programima koji nadolaze, pojavit će se da se industrija i medicina mogu zajednički potpomagati. Fundamentalne informacije o efektima glazbenih elemenata i oblici čovjekove fiziologije i psihe moraju se prihvatiti prije nego se glazba stavi u rad. Uzgredni poslovi bit će isti ili slični u medicini ili industriji.
Kod nas se također nastojalo s uvođenjem glazbe u industriji i uredima. Ta glazba još nije u potpunosti programirana u te svrhe, ali se pri sastavljanju računa na neku određenu funkciju. Na radiju se svakodnevno u radno vrijeme emitiraju glazbene emisije za domaćice i radnike. Sastav glazbe u toj emisiji daju sami radnici iz pojedinih tvornica ili poduzeća. U najviše slučajeva sastav je narodna glazba, zabavna glazba te lakša poznatija orkestralna glazba.
Glazba je pogodna da poboljša radnu atmosferu radnog čovjeka i podigne njegovu radnu sposobnost. Ne radi se o manipulaciji radnim čovjekom, nego o poboljšanju faktora okoline, koji mogu dovesti do podizanja raspoloženja i time proizvodnosti. Glazba može djelovati povoljno na psihološki napredak čovjeka, a njen utjecaj na psihu čovjeka može poboljšati produktivnost rada.
Kratak prikaz do sada dobivenih općih rezultata tih istraživanja:
- Napetost i zamor ljudi reducirani su, a time i broj pogrešaka, kao i nesreća na poslu.
- Fluktuacija radne snage smanjuje se.
- Zakašnjenja i izostajanja s posla smanjena su.
- Produktivnost raste.
Vjerujemo, dakle, da je uvođenje programirane glazbe u radne sredine provjereno sredstvo koje uspostavlja pozitivnu vezu između suradnika i poduzeća, a samim time povećava radni moral i radnu proizvodnost.
Prim. Darko Breitenfeld, dr. med.
Dr. Nada Jagetić
Prenosimo:zzjzpgz
Post je objavljen 12.09.2007. u 08:00 sati.