Marketing
Nakon ove sezone...
I dođoše vrijeme za novi post. Sjedim na kompu, vani je prevruće da bih išao na plažu, ponedjeljak je i ja nakako odmaram od vikenda ali i cijele sezone. Ne dopuštam si da zalegnem na kauč i totalno se opustim jer znam da tek tada kreću ukočenja vrata, glavobolje i ostale pizdarije koje me zadese čim se opustim, tako da od danas kreće novi režim života, a to je – teretana, trčanje, zdravija prehrana i sve ono za što sza vrijeme sezone nisam nalazio vremena. Nema stajanja. Ne kažu valjda uzadlud- ''u zdravom tijelu, zdrav duh''.
Priveli smo i ovu sezonu do kraja, skoro sam zaboravio kako mi izgledaju ukućani, rodbina i sve ostali dragi mi ljudi jer nikako nisam nalazio vremena da ih vidim , popijem kavu i sve ostale male životne radosti koje me čine sretnim. 
Cijelo ljeto dobivam sms-ove tipa : ''pa kamo si ti nestao'', ''pa gdje si ti?'' i ostale pizdarije kao da ne znaju gdje sam i što radim...Javno se ispričavam svima kojima se nisam javljao, jer nekada kada imaš par sati da odspavaš jednostavno nemaš volje odgovarati na pozive i poruke. Znam da mi je sada preostalo mjesec dana da ih nekako iskoristim za sebe, a tada ponovno kreće rad u studiju na novom albumu , ako ne i albumima, jer sve više raspravljamo da ove godine na tržište izbacimo dva albuma. Živi bili pa vidjeli. Valjda nam nije dosta da svake godine izbacimo jedan , pa smo sad poželjeli napraviti korak više.
Ali jednom sam to već objašnjavao. Kada živiš našim tempom , stvari se događaju ubitačno brzo , hrpa događaja , ljudi, a iz toga nastaje i brdo ideja pa tako i pjesama. I sada je vrijeme da ih ljudi čuju, sada je to vrijeme. Nema mjesta u ladicama našim pjesmama. Ipak, nekidan sam zavirio u svoju ''ladicu sa pjesmama'' koje sam napisao tijekom zadnjih godinu dana i moram reći da sam nekako smekšao i da sve više pišem te sporije, emotivnije pjesme...zato sada koristim svu ovu energiju koja je u meni preostala da svu ludoriju sa ove turneje prenesem u tekst i glazbu. Sve više shvaćam kako živimo od ljeta do ljeta, od albuma do albuma...ako je zima, jedva čekaš ljeto i putovanja gdje ćeš promovirati zadnji album. Ako je ljeto, jedva čekaš zimu i odlazak u studio gdje ćeš raditi na novim pjesmama jer ti je ovih starih već pun k...
I tako unedogled. Iz godine u godinu. Odrastajući zajedno sa svim dečkima iz banda shvaćam kako smo se svi promjenili, kako smo svi u nekim ozbiljnijim spikama, ali ona baza ostaje ista- zajebancije nikada ne nedostaje, hoćeš na stageu ili izvan njega...
Nekidan sjedimo za ručkom ja i stari , a noni je na stolu ostala moja slika iz 2004 . ( ona sve skuplja i onda pokazuje svim frendicama kada je posjete, prejaka je...haha), i kaže stari: jebote, pogledaj kako si ostario. I onda ja kontam da je na onoj slici dječarac sa osmjehom i razrdandanom ''fendericom'' , i prisjećam se što sam u tim trenucima sanjao , mislio i želio. Prošle su samo tri godine i gledam se u zrcalo. Osmijeh isti. Blesav kao i uvijek. 
Više nije razdrndana fenderica, ajde, više ne lomim prste... faca- možda malo izmorena, frizura malo duža... snovi- uvijek isti- želim korak više , pa sve do vrha...nikada dosta onog osjećaja uspjeha i uspinjanja...a sve je teže...stepenice su sve veće i strmije...u početku je bilo lakše...neke nove borbe su predamnom... ja spreman ulazim u njih...ciao!
Post je objavljen 27.08.2007. u 14:53 sati.