probijao do mog mozga..
ocajnicki sam trebao kofeinski rush...
i znao sam koga trebam cimnuti..
"Bok, jesi za kavu? "
odgovor kji sma ocekivao je be bio da ne , da je umor jaci... da se peku kolaci...
"MOze , bas sam u blizini, zelis da te pokupim ili se nadjemo negdje? "
sa nevjericom sam gledao u mobitel..
kakva blizina, kakvo sve... hmmm
"ja dodjem do kafica pa se tamo nadjemo... "
"ok ja sam tamo z a5 minuta.."
opet nisam vjerovao...
provjerio sam broj telefona, da dobar je.. tipfeleri su inace i moji zastitni znak...
nisam nikako mogao stici z a5 minuta...
"ok ali ne mogu stici z a5 za 10 sam tamo.."
"nema problema, vidimo se.."
nesot mi je bilo u svemu tome.. zanimljivo..
nisam mogao vjerovati..spremio sam se na brzinu i krenuo..
u punom kaficu jedva sam je prepoznao..
traperice i majca...
"oprosti ali bila sam u sopingu i bas sam razmisljala gdje cu popit kavu kad si poslao poruku.."
rekla je sa smijeskom popravljajuci majcu koja je i prije stajala kako terba smao je ona to jos malo potencirala
popravljajuci je...
sjeo sma do nje, mlada konobarica je odmah bila tu i pitala sto zelim
odgovorio sam kavu s mlijekomi casu vode...
"stvaro se dugo nismo vidjeli..." nasmijesila se..
"paaa i ne bas toliko"
cekali mso kavu i pricali o sitnicama...
dosla je kava i pijuckao sam je lagano...
"znas.. nesto sam se sjetila... "
nasmijala se i ja sam je pogledao s upitnikom..
nagnula se do mene i sapnula mi "pa nisi me poljubio kad si dosao..."
i cmoknula me brzo u obraz...
"pa sad.. dodji ovamo , nasmijao sam se..."
priblizila se i krenuo sam je poljubiti , kad je netko usao u prostoiju
i ona je okrenula glavu, i taj poljubac je nespretno zavrsio na njezinom vratu....
zastala je za ternutak...
"ufff jel znas sto ovo znaci? " nasmijala se...
"ne sto? "
"jooj francuski sobaru... kad te dohvatim..."
podigla je ruku i pokazal akonobarici da zelimo platiti..
uzela je novcanicu dala joj i rekla "nema problema"
za 5 minuta stajali smo vani , pred autom, i njezine usne su pile zadnje kapi kave sa mojih usana...
otkljucoa sam auto i pocela je lagano crvena jabuka...
ostani.... kao da
"kao da smo u srednjoj.." nasmijal ase ...
"neci ti oprostiti.... "
"sta? "
"sto si mi popila zadnju kap kave..."
"ma kupicu ti jos jednu... poslije.." usne su se na tren izvinule u smijesak.. i upile u moje..
...
...
...
polako sam gledao u neko novo svitanje...
okrenuo se... na posudjenom jastuku je bila samo jedna recenica ispisana na post-it
"duzna sam ti kavu "
P.S.
ovo je jedna brzinska i malo sma izasao iz prakse... :)
oprostite na nespretnosti.. ovako ispadaju obavezne kave :P
Post je objavljen 27.08.2007. u 09:16 sati.