Jedno od mojih najtužnijh sjećanja je iz bliže prošlosti.Majka mi je doživjela teški moždani udar.Bila je oduzeta,nije mogla suvislo razmišljati,jednostavno bespomoćna pout malog djeteta.Njegovala sam je s ljubavlju i pažnjom uz nadu da će se možda oporaviti.
Jedne nedjelje ona je uz veliki napor rekla:"Moram ti reći da si mi uvijek bila dobra,od malena od kad si se rodila."
I plakala sam,plakala cijeli dan .Cijeli sam život od nje željela čuti riječ priznanja ,ljubavi...i dočekala sam...
Ubrzo nakon toga,ona je umrla...
Post je objavljen 27.08.2007. u 04:55 sati.