Što je ljubav? Što je mir, što je blagostanje, mržnja, sloboda? Sve su to samo riječi, same po sebi nebitne. Izrazi su to koji definiraju specijalno stanje ili odnos. Lako ih je zloupotrijebiti, izvrnuti ili krivo protumačiti. Riječi nisu toliko bitne koliko osjećaj koji nose - zato ljudima koji vole simplificirani život, koji nemaju vremena za dublje poimanje općeprihvaćenih stvari, imponiraju fraze koje za njih nose određeni smisao. Da li je bitnije biti voljen, ili čuti volim te? Nitko nije cijepljen od generalizacije, vlastitog egotripa i simplifizacije, zato nije nista loše naglasiti svoje osjećaje riječima; ali i dalje stoji da je bez pravog poriva to samo isprazno bacanje fraza. Inteligentni ljudi cijene istinu, zato što je istina, poput harmonije, ili kozmičkog reda varijabla do koje je put puno trnovitiji nego do kaosa i disonance. Kaos je prirodno i iskonsko stanje stvari - budući da je za uvođenje reda potrebno potrošiti energiju. Dovoljan primjer je izgled mojeg stana. Ponekad se riječi od prevelike upotrebe istroše u umu, i tada im opet treba pridati značenje kakvo zaslužuju.
Banalan primjer jest moja omiljena tema komunizma. Ta riječ je kroz godine upotrebe od utopističkog sistema prerasla u sinonim za vrstu vladavine, koja je sa originalnom idejom jedino dijelila ime, u smislu da su se začetnici partija u komunističkim zemljama po vlastitim riječima vodili Marxovim idejama o besklasnom društvu. Nažalost, imamo priliku vidjeti koliko je to neslavno završilo - od kulta ličnosti (Castro, Lenjin, Tito, Mao), preko zatiranja slobodnog mišljenja i osnovnih ljudskih prava, te potpunog odsutsva demokracije, što se manifestiralo u činjenici da se u vladavini naroda najmanje pitalo narod; do stravične činjenice da projekcije i studije broj direktnih i indirektnih žrtava takve vladavine procjenjuju od 23 do 110 milijuna. U svjetlu tih činjenica komunizam ne možemo promatrati samo kao ideju, nego moramo gledati globalni utjecaj te ideje na ljudski rod. Nakon svega postoje ljudi koji još uvijek žale za Jugoslavijom, za "boljim" vremenima komunizma, u kojem se bolje živjelo? Kako tko. Bolje se živjelo jedino preko tuđih leđa, preko šutnje i odbijanjem samom sebi prava na slobodno mišljenje i izražavanje istog.
Ekonomski rast se desio - posebice u bivšem SSSR-u, u kojemu je ekonomija od 1925-83 narasla za faktor 10 (jako puno :D ) Neke države nisu bile toliko sretne, npr Istočna Njemačka je od 90% produkcije zapadne sestre u 1936 spala na 60% 1954. Ekonomski boom u SSSR-u može se velikim dijelom pripisati transformaciji iz predindustrijske faze. Doduše, sada je poznato da su te brojke fabricirane, te da je rast bio daleko manji; dokaz je da je SSSR od žitnice Europe nakon procesa kolektivizacije postao uvoznik žita. Industrijalizacija komunističkih zemalja direktno je utjecala i na ekologiju, čega je najbolji primjer Aralsko jezero.
Ako već pričamo o komunizmu, da bar znamo o čemu pričamo.
Neznanje je vrlo opasna stvar. Iz taštine, iz priklanjanja masi, osobne zatucanosti i uskih pogleda na svijet, bez volje i vještine da ih prošire, ljudi brane "svoje" stavove a u biti nisu ni sami svjesni o čemu pričaju. Primjer je reakcija HNS-a na propovjed kardinala Bozanića. Citirat ću obje strane, ostavljam vama zaključak.
"Netko to danas, ako se već ranije nije smjelo, i ovdje u Istri mora pitati, mora govoriti i upoznavati mlade da ono što se olako naziva antifašizmom često puta u Istri, kao i drugdje u Hrvatskoj, nije bilo ništa drugo doli pokrivanje zločina. Za zločine partizana, za koje nitko nije odgovarao, nije moglo, a ne može ni danas biti pokriće to što su činili fašisti i nacisti. Jer ovdje su sve tri protuljudske ideologije činile zločine naizmjenično. Zar danas još netko može povjerovati da bi se antifašizmu oduzela vrijednost ako se jasno progovori o zločinima i zločincima s komunističke strane?"
Odgovor:
Nemoguće je ne reagirati na sve učestalje i intenzivnije izjave Katoličke crkve o antifašizmu, a izjava u kojoj je uzoriti kardinal Josip Bozanić izjednačio antifašizam s nacizmom i fašizmom - strašna i vrlo opasna. Takve izjave ne daje ni najekstremnija desnica.
Boras Mandić
Katolička crkva u Hrvatskoj danas nije spremna da u ovom društvu zauzme položaj i ulogu koju bi trebala imati - ulogu širenja vjere i nauka crkve, već izmišljajući progonitelje pokušava sebe prikazati žrtvom, a aktere tih proganjanja nasilnicima i mrziteljima vjere, što ne odgovara istini.
Zenil Oblak
Otvoreno želimo reći da je Crkva u Hrvata neprikriveno bliska desnim, konzervativnim, pa i nacionalističkim pozicijama političkog spektra, odnosno HDZ-u te da je HDZ, tuđmanovski i posttuđmanovski uvijek koristio Crkvu kao svog najboljeg lobista na izborima, dok smo mi liberalnog svjetonazora očito, što se tiče Crkve, eksponenti sotone na ovome svijetu, što je naravno smiješno i nije vrijedno komentiranja.
Željko Grujičić
Vratite se na zadnju rečenicu kardinala, pa opet na odgovore (koji nemaju veze sa onim što je u biti izrečeno) i zapitajte se tko je tu lud, i shvatit ćete koliko se riječi koriste kao fraze za izvrtavanje i zaluđivanje masa. Ti pobornici antifašizma i komunističkog uređenja opet pokušavaju vodu okrenuti na svoj mlin; valjda misle da su nedodirljivi i bezgriješni, ili prepametni i neprozirni. Ja mislim da računaju na naviknutost ljudi na opresiju i totalitarizam, te na neodoljivu privlačnost ogovaranja u vinskim podrumima.
Znam znam. Zadavio sam i fulao opet 10 bitnih poanti.
Ne zaboravite da ću komentare koji mi se ne svide pokopat odgovorom :)))
do tipkanja...
Post je objavljen 26.08.2007. u 23:22 sati.