Marketing
Jos uvjek mala curica...
Znate onaj osjecaj kada bi ste najrađe se vratili u dob izmedu 4-5-6 godina i veselo trckarali dok bi vasa mama zabrinutim izrazom lica vriskala na vas jer se bojala da vam se nsto nedogodi....
Tako je ja cesto puta osjecam...
Dok hodam mokrim ulicama tek padnute kise,u prljavim starkama gazim lišće koje šuška pod mojim nogama,idem na neko mrsko mjesto ili jednostavno hodam na putu do nigdje često bih u takvim situacijama opet željela bit ona mala curica...
Neki znaju koliko djetinjasta ja mogu biti,kada vidim klackalice i ljuljačke sjetim se dana bez brige i dana punih radosti kada sam se druzila sam ostalom djecom,igrala u pjesku,ljuljala,spustala niz tobogane,veselila se svakom psu ili mački i smijala se koliko sam mogla...
To me jednostavno ponese,sjedajuci na ljuljacku nadam se da se bar natren mogu vratiti u tu bezbriznu dob,pocinjem se ljuljat i sretna sam na neki nacin...ali zapravo me poslje obasipa tuga
Svi mi govore kako cu prije ili kasnije morat odrast,borim se sa tim jer nemogu na neki nacin prihvatit cinjenicu da vise nikada necu biti mala Lucija 
,
zato i nevolim malu djecu iz ljubomornih razloga oni su tako bezbrizni,neumorni i puni radosti...
Vise puta bih voljela biti i starija,ali zasto zauvjek nemozemo biti djeca...ili bar da nas prate osobine djece a ne mrskih tinejđera koji svaki dan izmišljaju neka nova pravila kojih ako se ne pridrzavas nisi kul 
...
Mrzim kad mi pocinju pricati o meni kakva sam bila kad mi je bilo 3-4 godine to me uzasno zivcira,a podjednako bih opet zeljela biti u toj dobi
Nije da mi je zivot pun problema pa da se zelim vratiti u ono vrijeme kada ih nije bilo...
Moj problem je jednostavan...
Fak ju! Neželim odrast...
Post je objavljen 26.08.2007. u 17:23 sati.